Title | Dobriša Cesarić-Oblak |
---|---|
Author | katja |
Course | Moderna filozofija od Descartesa do Kanta |
Institution | Sveucilište u Rijeci |
Pages | 1 |
File Size | 30.1 KB |
File Type | |
Total Downloads | 96 |
Total Views | 131 |
pjesma oblak...
Dobriša Cesarić: Oblak
A3 Oblak je središnji i temeljni motiv ove pjesme, te pomoću alegorije simbolizira čovjeka: njegovu slobodu, samostalnost i posebnost. Oblak sam gaji slične karakteristike, no postoji problemjedinstvenost je osamljujuća. Poput čovjeka, personificirani Oblak u svom dostizanju veličanstvenosti (usporedba: “...ko da se kani dići do boga...”) postaje izoliran od okoline. To se dobro vidi i korištenjem kontrasta koji opisuje “druge” ljude kako “imaju oči/ ...uprte u zemne stvari.” dok je Oblaka “Vjetar visine... njiho...”. Samoća je glavna tema pjesme, a Cesarić to prikazuje najkraćim stihovima “oblak jedan” i “svojim nebom”. Elipsom “Vjetar visine raznio ga.” prikazuje se krug života od postanka Oblaka: “...iznenada,/Pojavio se ponad grada/Oblak jedan.” do njegovog samotnog kraja. Raspliće se iluzija posebnosti te je, na kraju, smrt točka koja staje na kraj rečenice svakog pojedinca. U četvrtoj strofi motivima neba i Boga postiže se efekt konačnog počinka i misterija povezanog uz život nakon prestanka postojanja. Je li jednistvenost i individualnost titularnog Oblaka opominjuća priča o učincima prevelikog ega i umišljene posebnosti kojom Cesarić kritizira svakodnevnog pojedinca?...