Hrvatski-srednji-vijek PDF

Preview

Summary

Pokrštavanje i rana kristijanizacija Hrvata -problem kristijanizacija, tj. pokrštavanje Hrvata -pitanja: „Kada su pokršteni Hrvati?“ „Tko ih je pokrstio?“ -pokrštavanje se od začetaka hr. historiografije najčešće smješta u 7. -zasluge za pokrštavanje: Romani iz dalmatinskih gradova, misionari iz Rim...

Description

Pokrštavanje i rana kristijanizacija Hrvata -problem kristijanizacija, tj. pokrštavanje Hrvata -pitanja: „Kada su pokršteni Hrvati?“ „Tko ih je pokrstio?“ -pokrštavanje se od začetaka hr. historiografije najčešće smješta u 7.st. -zasluge za pokrštavanje: Romani iz dalmatinskih gradova, misionari iz Rima, Bizantsko Carstvo -u starijoj historiografiji se premješta pokrštavanje u kasno 8., rano 9.st. -cilj: povezati intezivnu kristijanizaciju s prodorom Franaka na prostor nekadašnjeg rimskog Ilirika, a da se ključna uloga u pokrštavanju Hrvata pripiše franačkim misionarima

POKRŠTAVANJE I/ILI KRISTIJANIZACIJA -prema kršćanskom shvaćanju: krštenje se za razliku od obraćenja shvaća kao osobni čin vjere, tj. obred podjeljivanja sakramenta krsta -uključuje više činitelja, dakle obredni čin -pojam pokrštavanja: čin krštenja, tj. proces krštenja više osoba -moguće odrediti pojam kristijanizacije ili „po-kršćivanja“- značenje dugotrajnog procesa -pokrštavanje- plod misionarskog djelovanja, tj. evangelizacije -kristijanizacija- proces postupnog prodiranja kršćanstva u društvo pratećim društvenim promjenama / proces postupnog prihvaćanja kršćanskog nauka -pokrštavanje u povijesnom smislu- konkretna i simbolična razdjelnica -kristijanizacija u povijesnom smislu- složeni proces uspješne evangelizacije s ishodom društvenog života konkretne kulture -kristijanizacija kao proces može trajati dugo -proces pokrštavanja Hrvata u nekom je trenutku završio, dok se proces kristijanizacije nastavio tijekom više stoljeća -pokrštavanje kao formalno prihvaćanje vjere i početak njenog širenja u široj zajednici na području ranosrednjovjekovne Hrvatske je trajalo do sredine 9.st. -pojam kristijanizacije se javlja između 7. I 9.st. i u vrijeme planske i temeljite kristijanizacije u vrijeme hrvatske narodne dinastije između 9. I 11.st.

-djelovanje misionara, razvoj crkvene organizacije, pojava redovništva, širenje pismenosti -razvoj novih društvenih struktura i mehanizma provođenja vlasti

TKO JE I KADA POKRŠTEN? -„POKRŠTAVANJE HRVATA“- proces kojim Hrvati iz svog poganskog stanja postaju kršćani -prvi pouzdano dokumentirani hrvatski vladari poput Borne, Ljudevita ili Mislava su bili kršćani

-problem određivanja kronologije pokrštavanja: činjenica da izraz „pokrštavanje Hrvata“ se odnosi i na značenje pojma Hrvat -oblikovanje naroda je složen i dugotrajan proces -problem, tj. pitanje odnosa novo-pridošlog (slavenskog) i starijeg (romanskog) stanovništva kasnorimske Dalmacije -shvaćanje da su mase poganskih Slavena/Hrvata preplavile rimsku pokrajinu Dalmaciju -pretpostavka da su se stopili s postojećim autohtonim kršćanskim i romaniziranim stanovništvom -nema pouzdanih pisanih izvora PISANI IZVORI I DRUGA SVJEDOČANSTVA -spis cara Konstantina VII. Ponfirogeneta „De administrando imperio“ -o pokrštavanju Hrvata -najranije pokrštavanje Hrvata smješta u vrijeme vladavine kralja Heraklija (620-641.), dakle odmah po svom dolasku na prostor Dalmacije -prema toj verziji, Hrvate su pokrstili rimski misionari poslani od strane bizantskog cara -u to vrijeme datira se i izvor Tome Ahiđakona u djelu „Historia Salonitana“ koja je potvrda ADI -povezuje pokrštavanje s obnovom Salonitanske nadbiskupije u Splitu -još nekoliko izvora o pokrštavanju Hrvata, među kojima je i „Ljetopis popa Dukljanina“ -talijanska legenda „Acta S. Ursii“ -Konstantin Ponfirogenet donosi različite podatke o pokrštavanju Hrvata -iznosi se i teza da su slavenska plemena na istočnojadranskoj obali bila pokrštena u doba Bazilija II. (867.-886.) -vremenski se to razdoblje podudara s djelovanjem braće Konstantina i Metoda -u 30. glavi se snažno naglašava franačka uloga u pokrštavanju Hrvata -kao vrijeme intezivnog pokrštavanja prihvaćeno je vrijeme franačke ekspanzije u Dalmaciji i Panoniji -osim pisanih izvora imamo i materijalne ostatke (grobni nalazi, ostaci arhitekture…) i druge vrste svjedočanstava

-promjene kulture, a najviše pogrebnih običaja, se tumači kao posljedica naseljavanja Slavena/ Hrvata između 7. i 8.st. -za pitanje pokrštavanja je važno protumačiti običaje: spaljivanje pokojnika, paljenje vatre nad grobovima, razbijanje posuđa… -važna karakteristika pretkršćanskog sloja hrvatskih groblja je su grobni prilozi koji su s poganskim ukopom brojni -izostanak tih karakterizacija tumači se kao uspješna kristijanizacija

-predromanička arhitektura na području Hrvatske svjedoči o utjecaju Franačke- potvrđuje se teza o franačkoj ulozi u pokrštavanju Hrvata -vrijeme završnog pokrštavanja i intezivne kristijanizacije se može odrediti kao razdoblje s kojim započinje nakon pokrštavanja Hrvata s početkom franačke prevlasti ČIMBENIK KONTINUITETA: KRŠĆANSTVO KASNOANTIČKIH STAROSJEDILACA -ključni element koji pokrštavanje Hrvata razlikuje od znatnog dijela europskog „novog kršćanstva“ je to što se sve odvija na području rimske pokrajine s bogatom kršćanskom baštinom -u priobalnim područjima, zahvaljujući carevoj nazočnosti, kršćanstvo očuvalo u većoj mjeri -vojne utvrde doprinijele preživljavanju manjih kršćanskih zajednica- crkve su smještene na značajnim strateškim točkama -u vrijeme barbarskih provala između 4. i 7. st., blizina prometnica povećava vjerovatnost uništenja naselja -kasnije su dodiri sa Sredozemljem bili izuzetno važni za preživljavanje kasnorimske kulture -urušavanje RC-a se nije dogodilo svugdje u isto vrineme -propadanje rimskog ekonomskog i administrativnog sustava znatno manje pogađa ruralne i nerazvijene krajeve -vjera je bez potpore države i efikasne disciplinske kontrole Crkve bila osuđena na propast/kvarenje -mikrokršćanstva- niz raspršenih europskih kršćanskih „mikrosvijetova“ u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku -„spontana kristijanizacija“ – između 4. i 5.st. -„organizirana kristijanizacija“- 6. i 7.st.

POGANSKA VJERA HRVATA: REKONSTRUKCIJA ILI MODERNI KONSTRUKT

-značajan dio stanovništva koji je u razdoblju između kasnog 6. i ranog 9.st. naseljavalo širok prostor između obronaka Alpa, predgrađe Carigrada i jadranske obale su bili dio jezičnog i kulturnog kontinuuma koji se naziva SLAVENSKIM -darovnice hrvatskih vladara, epigrafski spomenici, čak i spomenici graditeljstva dokazuju kršćanstvo naručitelja -prema K.P.-u, stanovnici dalmatinskih gradova su svoje slavenske susjede s područja Neretve nazivali „Poganima“ KARAKTERISTIKE POGANSKOG UKOPA I UČINCI POKRŠTAVANJA -„poganski pogrebni obred“ se može odrediti na temelju nekoliko elemenata -najglavniji je spaljivanje pokojnika, ali on se kasnije zamjenuje pokapanjem -iako stanovništvo prihvaća običaj pokapanja, ritual spaljivanja nije odmah nestao -grobni nalazi, ostaci keramike, posuđa… -učinci kristijanizacije: smanjenje količine i promjena sastava grobnih priloga od prve polocie 9.st.

VANJSKI ČIMBENICI DUGOG TRAJANJA: RIM I CARIGRAD -vanjski čimbenici koji su uvelike utjecali na proces kristijanizacije hrvatskih prostora: vlast u Carigradu i rimski biskupi -prema K.P.u, dva cara su igrala ključnu ulogu u pokrštavanju Hrvata, a to su Heraklije i Bazilije I. -prvi car je pokrštavanje započeo, a drugi je završio -u vrijeme pape Grgura Velikog, prihvaćanjem kršćanstva od kralja Kenta, započinje brza i efikasna etapa pokrštavanja i kristijanizacije -izbijanjem karolinške velesile na istočnu jadransku obalu i učvršćivanjem Hrvatske kneževine mogao je započet projekt obnove kršćanstva u nekadašnjem Iliriku -suradnja franačkih misionara, crkvenih poglavara iz Rima i novo-oblikovanih mjesnih elita, a to su bili hrvatski vladari i njihovi velikodostojnici

FRANCI: KONAČNO POKRŠTAVANJE I OBNOVA CRKVENE ORGANIZACIJE

-bolje dokumentirano razdoblje kristijanizacije je u vrijeme franačke nazočnosti -podrška mjesnih elita je učinila širenje kršćanstva i obnovu crkvenog života uspješnih -obnova crkava i izgranja niza crkava na strateški značajnim točkama -zasluga redovnika što se tiče rane kristijanizacije Hrvatske kneževine kao i područje sjeverne i srednje Europe -najraniji zapisi o postojanju samostana i zajednice monaha u Hrvatskoj potječe iz prve polovice. 9.st. -prvi primjer: samostan u Rižinicama koji je dao sagraditi knez Trpimir u blizini svog sjedišta u Kninu -moguće veze između kristijanizacije Hrvata i središta monaškog života u sjevernoj Italiji -imena poznatih crkvenih velikodostojnika u Hrvatskoj kneževini mogla bi se povezati s langobardskim podrijetlom -faza re-kristijanizacije hrvatskih zemalja: kraj 8.st., početak 9.st. -tek učvršćivanjem vlasti hrvatskih vladara i oblikovanjem stabilne crkvene organizacije može se unaprijediti kristijanizacija na područjima koji su slabije zahvaćeni

CRKVA I VJERSKI ŽIVOT

CRKVENO UREĐENJE U KASNOJ ANTICI I NJEGOVO NASLJEĐE -urušavanje Rimskog Carstva i slavensko naseljavanje prouzročili su radikalan lom u životu Crkve -posljednji veliki crkveni događaj u kasnoantičkoj Dalmaciji je crkveni Sabor u Saloni 530. i 533. -stanje krajem 6.st. pridonijelo povezivanju zapadnog dijela Međuriječja s Dalmacijom, a istovremeno se crkvena organizacija na Istoku raspadala -crkvena pripadnost sjeverozapadne Hrvatske uređena nakon sloma avarske vlasti u Panoniji -utrnuće kasnoantičkih biskupija već tijekom 5.st. zbog stradavanja istočnog Međuriječja uzrokovano micanjem stanovništva -nova strujanja i misionarski polet na tom području se javlja u doba braće sv. Konstantina i Metoda -utrnuće Metodove Crkve, raspad „moravskog saveza“ pod udarima Mađara- najveći dio Panonije ostaje bez političke vlasti koja je sposobna da uspostavi crkveno uređenje -obnova crkvenog uređenja tog područja- nakon učvršćivanja vlasti obitelji Arpadović i uspostave Zagrebačke nadbiskupije u 11.st. -ostali događaji: preživljavanje Sisačke biskupije, djelatnost ćirilmetodske misije i zanimanje salonitansko-splitske Crkve i hrvatskih vladara za područje Međuriječja -teško oštećena crkvena organizacija; propast biskupija

PITANJE OBNOVE I PRIPADNOSTI CRKVE U DALMACIJI U RANOME SREDNJEM VIJEKU -jedno od temeljnih pitanja rane crkvene povijesti: pitanje naravi kontinuiteta između kasnoantičkih biskupija i njihovih srednjovjekovnih nasljednica (Split, Dubrovnik); pitanje odnosna kasnoantičke salonitanske i ranosrednjovjekovne splitske Crkve -Splitska biskupija- osnovana neposredno pri padu Salone (sredina 7.st.) -prema drugoj teoriji, nastala je krajem 8.st. -prema trećoj teoriji, ustanovljena je krajem 9.st. (negacija povezanosti splitske Crkve sa Salonom) -u izvorima, prvi znakovi obnove crkvenog života se javljaju krajem 8.st. -prema nizu svjedočanstava-do pada crkvenog života u Saloni nikada nije ni došlo, već su stanovnici, nakon razaranja Salone se preselili u Dioklecijanovu palaču gdje su prenijeli i svoju crkvenu organizaciju OSNUTAK I SUDBINA NINSKE BISKUPIJE

-prva svjedočanstva o postojanju Ninske biskupije su iz pisma pape Nikole I. -prihvaćeno je da se biskupija osnovala u vrijeme pontifikata pape Nikole I. i vladavine kneza Domagoja(864.-867.) -osnutak Ninske biskupije-važan događaj za hrvatsku crkvenu povijest -prvi put na prostoru Hrvatske kneževine je osnovana crkvena organizacija koja je neovisna o dalmatinskih biskupijama -u Ninu počinje „Velika cesta“ koja je bila žila kucavica rane kneževine koja je vodila prema Kninu -tijekom 9.st. njome se misonari, klesari, trgovci i papini poslanici na putu za Bugarsku -šire okolnosti i razlozi osnutka Ninske biskupije: Focijeva schizma, otpor priklanjanju dalmatinskih biskupa Carigradu, želja hrvatskih vladara za uspostavu vlastite crkvene organizacije -Ninska biskupija je u prostornom smislu bila vrlo velika, pokrivajući najveći dio Hrvatske kneževine -ninske biskup Teodozije došao i na prijestolje splitske nadbiskupije 887.g. -nakon Teodozijeve smrti, ninska biskupija se opet odvojila od dalmatinskih biskupija -do konačnog rješenja odnosa između Nina i Splita došlo je na splitskim saborima 925.-928. SPLITSKI SABORI 925.-928. -za vrijeme pontifikata pape Ivana X. -sudjelovali papini poslanici, palestrinski kardinal Lav i ankonitanski biskup Ivan -odluke sabora u 15 točaka -najvažnija: uspostava Splitske metropolije kao nasljednice salonitanske Crkve s jurisdikcijom nad čitavom Dalmacijom i prostorom Hrvatske kneževine -pitanje granica među biskupijama -pitanje ženidbe svećenika -odluke o školovanju pripravnika za svećeničku službu -značajna je i odluka protiv slavenskog klera kojom je uskraćeno svećeničko ređenje svim kandidatima koji ne znaju latinski jezik -papa tražio od hrvatskog vladara zabranu slavenskog bogoslužja i obvezu podučavanja svećeničkih kandidata isključivo u latinskoj tradiciji -zabrana slavenskog bogoslužja je otpor širenju bizantskih kulturnih utjecaja -tradicija slavenskog bogoslužja se smatralo kao prijetnja latinskim biskupijama koje su bile okrenute prema germanskom svijetu -slavenska tradicija se nije uspjela suzbiti iz Dalmacije

-nezadovoljstva: sazivanje novog sabora 928.godine -ključni problemi Drugog sabora: sukob između ninskog biskupa Grgura i splitskog

nadbiskupa Ivana -ukinuta Ninska biskupija -splitska Crkva preuzima ulogu metropolije-potvrdio novi papa Lav VI., te je uputio biskupa Grgura u Skradin -potvrda splitskog nadbiskupa kao nasljednika salonitanskog prvosvećenika i uspostava njegove metropolitanske vlasti nad čitavom Dalmacijom, Hrvatkom i Zahumljem označava vrhunac teritorijalnog širenja jurisdikcije splitske Crkve GORNJA DALMACIJA: OSNUTAK DUBROVAČKE I BARSKE METROPOLIJE -najstariji pisani spomen o osnivanju „dukljanske nadbiskupije“: Ljetopis popa Dukljanina; pol.12. st. -najstariji autentični izvori o postojanju barske nadbiskupije potječu s kraja 12.st. DONJA DALMACIJA: USITNJAVANJE SPLITSKE METROPOLIJE I UZDIGNUĆE ZADASKE NADBISKUPIJE -crkveno uređenje u Donjoj Dalmaciji: osnivanje novih biskupija -uz postojeće na Osoru, Krku, Rabu i Zadru, oko 1000.g. javlja se i Trogirska biskupija, a oko 1050.g. se spominje i Kninska, a 1059.g. osnovana je i biskupija u Biogradu -obnovljena je Skradinska biskupija -Zadar kao središte bizantske pokrajine i de facto jadranska metropola, od početka 9.st. teži za crkvenom neovisnošću OSNUTAK ZAGREBAČKE BISKUPIJE -vrhunac nastojanja ugarskih vladara oko uređnje vjerskog života na područjima južno od Dave -Zagrebačka biskupija naslijedila je prostor nekadašnje sisačke crkvene pokrajine koji se poklapa s granicama nekadašnje Panonije -što se tiče godine osnutka Zagrebačke biskupije: 1091.g.-prije Ladislavovog pohoda; 1094.g.poslije Ladislavovog pohoda -utemeljenjem Zagrebačke biskupije okrunjena su nastojanja ugarskog vladara da očvrsti svoju vlast južno od Drave -uspostava biskupije omogućila je razvoj Zagreba kao budućeg središta srednovjekovne Slavonije UNUTARNJA OBNOVA: ODJEK GRGUROVSKE REFORME U HRVASKOJ I DALMACIJI -nije nestala važnost Salonitanske metropolije kao „tampon zone“ u 9. i 10.st.

-nastojanja pape Nikole II. i Grgura VII. Za učvršćivanje dalmatinskih biskupija unutar latinskog kršćanstva -česte pojave ženidbe biskupa u Dalmaciji -temeljni mehanizam za rješavanje tog problema je slanje papinih legata, nametanje biskupa i uplitanje u mjesne crkvene prilike -za provedbu reforme iznimno važna podrška hrvatskih vladara: Petar Krešimir IV. i Dmitar Zvonimir -1059.g. sazvan Lateranski sabor-utvrđen novi način izbora pape, bez carskog utjecaja -naglasak na vezu između pape i južnotalijanskih Normana -odluke protiv slavenske liturgije -odluke protiv nošenja dugih brada i duge kose -dolaskom novog pape, Grgura VII., otvara se nova stranica u diplomatskim odnosima Svete Stolice i Hrvatske -prvi poznati legat pape Grgura VII.- siponitski biskup Girard-1074.g. saziva sinod u Splitu -na njemu se novi ninski biskup odlučio podvrgnuti splitskom metropolitu -značajno razdoblje obnove u Dalmaciji i Hrvatskoj gdje se ističe zajedništvo svjetovnih i crkvenih poglavara završava smrću Grgura VII. 1085.g. -za pontifikata Urbana II. sazvan je još jedan crkveni sabor u Zadru (1088.-1099.) -do kraja 11.st.-uspostavljena je reformska mreža koja se sastoji od novoimenovanih biskupa Krka, Osora, Zadra, Nina, Splita i Trogira plus benediktinska zajednica REDOVNIŠTVO I RAZVOJ SAMOSTANSKOG ŽIVOTA -najpoznatiji samostan na području Hrvatske kneževine je u Rižinicama, samostan sv. Ambrozija u Ninu (9.st.) i samostan sv. Bartolomeja kraj Knina (10.st.) -nazočnost prvih zajednica monaha na području Hr.kneževine je sredinom 9.st. -podrijetlo monaha: Langobardi s područja sj.Italije -prve zajednice u malim samostanima koji su utemeljeni slično kao franački -ključne funkcije benediktinskih samostana -društvena teorija 9.-11.st.: triodoba društva -uloga redovnika je da neprestano mole za spasenje duša članova društva koji sudjeluju u nasilju -redovnici kao duhovni profesionalci uzvraćaju svojim svjetovnim darovateljima za potporu i zaštitu neprekinutom molitvom

-najznačajniji benediktinski samostani u Hrvatskoj: samostan sv. Krševana u Zadru i sv. Stjepana „pod borovima“ u Splitu -zlatno doba i procvat samostanskog života na istočnoj jadranskoj obali sredinom 11.st. -samostani od dubrovačkog područja do zapadne obale Istre oblikovalo je gustu mrežu

benediktinskih zajednica tijekom 11. i 12.st. ŠTOVANJE SVETACA I POBOŽNOST -najveći dio svetaca koji se štovao u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj i Dalmaciji bili su ranokršćanski mučenici -opći sveci: sv. Petar; sv. Ivan Krstitelj i veliki broj ranokršćanskih mučenika -sv. Juraj, sv. Nikola, sv. Martin… -novi ideal svetosti-štovanje nedavno preminulih crkvenih poglavara, mahom redovnika i podupiratelja reforme – sv. Gaudencije Osorski, sv. Ivan Trogirski, sv. Arnin Splitski… -javni aspekti kulta svetaca učinili su ih značajnim žariptem društvenog i političkog života -potreba za zaštitom – zadarski biskup sv. Donat- spasio je grad od razaranja prilikom opsade pojavivši se u snu ugarskom kralju Kolomanu i zaprijetio mu da ne naudi grad -ne zna se mnogo o štovanju svetaca u svakodnevnom životu -jednom pokršteni, Hrvati postaju dio zajednice štovanja starih gradskih svetaca -u gradovima je neprekinuti kontinuitet štovanja svetaca gradskih zaštitnika imao važan utjecaj na funkcioniranje gradskih zajednica -kultovi ranokršćanskih mučenika odigrao je značajnu ulogu u očuvanju jezgre gradskog načina života u vremenima dezintegracije RC-a POBOŽNOST I VJERSKI ŽIVOT -ne zna se mnogo o vjerskom životu puka -svjedočanstva o vjerskom životu i osobnoj pobožnosti sačuvana su najviše na posvetnim i darovnim natpisima na liturgijskom namještaju predromaničkih crkava

PRAVO I PRAGMATIČNA PRAVNA PISMENOST

ANTIČKA PRAVNA BAŠTINA -tekovina koju rani srednji vijek najizravnije baštini od RC-a je pravo -Hrvatska se razvijala kao država na prostoru samog središta antičke i srednjovjekovne civilizacije: središte Sredozemlja s Italijom kao centar -morala je pokazivati kontinuitet s antičkim razdobljem -pravo u srednjovjekovnim državama ima više funkcija -uporaba pravnih normi, postojanje kodificiranog pravnog sustava – odvajanje civiliziranog svijeta od divljaštva -donošenje zakona jedna je od vladarskih prerogativa, a sam vladar je bila osoba koja je bila zadužena za održavanje i provođenje pravde -pravo imalo društvenu funkciju uspostavljanja i održavanje reda i mira, te omogućava rješavanje problema i sukoba -opozicija pisanog prava i prava u praksi – jedna od bitnih značajki ranosrednjovjekovnog prava -pisano pravo na hrv.području koje je u upotrebi tijekom antike i ranog srednjeg vijeka – Codex Theodosianus (prva službena zbirka rimskih carskih konsitucija koja je sastavljena na nalog cara Teodozija II., objavljena 438.g.) -današnje hrv.zemlje tijekom antike i ranog srednjeg vijeka su se nalazile u sastavu državnih tvoreniva kojima je centar bio u Italiji -Dalmacija i Panonija u sastavu Ostrogorskog Kraljevstva – koristila se zbirska rimskog prava iz 500.g. kralja Teoerika Velikog

BIZANTSKI I GERMANSKI PRAVNI TRAGOVI -određeni tragovi bizantskih pravnih normi nalaze se u kasnijem zakonodavstvu razvijenog srednjeg vijeka na hrvatskim prostorima, posebno na području Istre

-u dubrovačkom pomorskom pravu sačuvan i utjecaj bizantskog pomorskog prava -poseban slučaj u razvoju zakonodavstva i pravne znanosti: primjer ranosrednjovjekovnog Langobardskog Kraljevstva -Langobardi svoje zakonodavstvo napisali puno kasnije od drugih germanskih naroda koji su to...