Biologijske Osnove PONAŠANJA PDF

Preview

Summary

Skripte za biologijeske osnove ponasanja, potrebne za zavrsni usmeni ispit. ...

Description

BIOLOGIJSKE OSNOVE PONAŠANJA NEUROTSKI, VEZANI UZ STRES I SOMATOFORMNI POREMEĆAJI  strah možemo spriječiti benzodiazepinima koji djeluju na GABA (gama-aminomaslačna kiselina)  GABA-ergični sustav vjerojatno sudjeluje pri nastanku straha i anksioznosti i dr.poremećaja  u nastanku straha osim GABA-e i serotonina, važnu zadaću ima i neuropeptid kolecistokinin (CCK)  smatra se da je endogeni CCK sustav uključen u stanja stresa, anksioznosti, a posebno paničnih napadaja 1.

2.

3.

4.

FOBIČNI ANKSIOZNI POREMEĆAJI - Skupina poremećaja kod kojih se anksioznost javlja samo ili pretežno u nekim jasno određenim okolnostima koje same po sebi nisu opasne - Zbog toga se te okolnosti izbjegavaju ili podnose sa strahom - Bolesnikova zabrinutost može biti usmjerena na pojedinačne simptome –npr. lupanje srca, osjećaj slabosti i često je udružena sa sekundarnim strahom od umiranja, gubitka kontrole ili strahom da će poludjeti - Predviđanje da će se naći u fobičnoj okolnosti obično uzrokuje anticipatornu anksioznost - Često istodobno postoje fobična anksioznost i depresija AGORAFOBIJA - Dosta dobro definirani skup fobija koje obuhvaćaju strah od napuštanja doma, odlaska u dućane, gužve i javnih mjesta, ili putovanje sam u vlaku, autobusu ili zrakoplovu - Panični je poremećaj često obilježje i sadašnje i prošlih epizoda - Često su kao dodatna obilježja prisutni depresivni ili opsesivni simptomi i socijalne fobije (strah od druženja), često je izraženo izbjegavanje fobičnih okolnosti SOCIJALNE FOBIJE - Često počinju u adolescenciji - Usmjerene su na strah od promatranja od drugih ljudi u malim grupama vodi izbjegavanju soc.situacija - Podjednako česte i u muškaraca i u žena - Mogu biti:  diskretne ( tj. ograničene na uzimanje hrane pred drugima, javni nastup)  difuzne koje uključuju gotovo sve socijalne situacije izvan obiteljskog kruga - Obično povezene s niskim samopoštovanjem i strahom od kritike - Za konačnu dijagnozu moraju biti ispunjeni svi sljedeći kriteriji:  Psihološki, bihevioralni ili vegetativni simptomi moraju biti primarne manifestacije anksioznosti, a ne sekundarne u odnosu na druge simptome, kao što su sumanute ideje ili opsesivne misli  Anksioznost mora biti ograničena ili se pretežno pojavljivati u posebnim socijalnim situacijama  Fobična se situacija izbjegava kada god je to moguće SPECIFIČNE (IZOLIRANE) FOBIJE - Obično počinju u djetinjstvu ili u ranoj odrasloj dobi - Strah od fobičnog objekta, za razliku od agorafobije, nema tendenciju fluktuiranjaRadijacijska bolest, spolne infekcije i AIDS glavne su teme fobija od bolesti - Za konačnu dijagnozu moraju biti ispunjeni svi sljedeći kriteriji  Psihološki, bihevioralni ili vegetativni simptomi moraju biti primarne manifestacije anksioznosti, a ne sekundarne u odnosu na druge simptome, kao što su sumanute ideje ili opsesivne misli  Anksioznost mora biti ograničena na prisutnost određenoga fobičnog objekta ili situacije  Fobična situacija izbjegava se kad god je to moguće - Fobija od životinja - Klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora)

5.

DRUGI ANKSIOZNI POREMEĆAJI - F 41.0 PANIČNI POREMEĆAJ (epizodna paroksizmalna anksioznost)

6.

7.

8.

9.

- Ponavljani napadi ozbiljne anksioznosti (panike) koji nisu ograničeni na neku posebnu situaciju ili sklop okolnosti, pa su stoga nepredvidljivi PANIČNI POREMEĆAJ - Iznenadan početak palpitacija - Bol u prsištu - Osjećaj gušenja - Nesvjestice - Osjećaj nestvarnosti (depersonalizacija i derealizacija) - Sekundarni strah od smrti, gubitka kontrole - Trajanje: nekoliko minuta, nekada dulje - Često perzistira strah od sljedećeg napada - Može biti glavna dijagnoza samo u odsutnosti bilo koje fobije - Za konačnu dijagnozu nekoliko ozbiljnih napada iznenadne anksioznosti moralo bi se dogoditi unutar razdoblja od jednog mjeseca:  U situacijama gdje ne postoji objektivna opasnost  Bez ograničenja na poznate i predvidljive situacije  S intervalima bez anksioznosti u intervalima između napada GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ - Anksioznost koja je generalizirana i stalno prisutna - Nije ograničena ili predominirana nekim posebnim okolnim uvjetima - Osjećaj nervoze, drhtanja, mišićne napetosti, znojenje, palpitacije, nesvjestica, vrtoglavica, epigastrične tegobe - Strepnja (brige oko budućih nezgoda, osjećaj osobe da je “na rubu”, poteškoće koncentracije) - Motorička napetost - Povećana aktivnost vegetativnog sustava (omaglica, znojenje, tahikardija, tahipneja, nelagoda u epigastriju, vrtoglavica, suha usta) ANKSIOZNO-DEPRESIVNI POREMEĆAJ - Prisutni simptomi i anksioznosti i depresije, ali ni jedan skup simptoma, kada se promatra odvojeno, nije dovoljno izražen da bi zadovoljio i opravdao pojedinačnu dijagnozu - Puno slučajeva u općoj populaciji koji nikada ne dođu do liječnika OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ - Ponavljajuće opsesivne misli ili kompulzivne radnje - OPSESIVNE MISLI: ideje, slike ili impulsi koji neprestano ulaze u svijest osobe u stereotipnoj formi  One se prepoznaju kao vlastite misli osobe, iako su nevoljne i odbojne - KOMPULZIVNE RADNJE: stereotipna su ponašanja koja se neprestano ponavljaju  Nisu ugodne niti rezultiraju izvršavanjem korisnih zadataka  Osoba ih često vidi kao prevenciju nekih neugodnih događaja, koji bi joj mogli nanijeti štetu ili bi je ona sama mogla prouzročiti - Muškarci:žene = 1:1 - Početak: djetinjstvo ili rana odrasla dob - Tijek: varijabilan i više sklon kroničnom tijeku - Dijagnostičke smjernice:  Trajanje: najmanje 2 tjedna  Opsesivni simptomi ili kompulzivne radnje: izvor patnje ili ometajuće za bolesnikovu aktivnost  OPSESIVNI SIMPTOMI (karakteristike)  Misli ili impulsi moraju biti prepoznati kao vlastiti  Mora postojati barem jedna misao ili radnja koja se, i unatoč otporu, ponavlja, iako mogu biti prisutne i druge misli kojima se pojedinac više ne opire  Misao ili radnja koja se ponavlja ne smije sama po sebi biti ugodna ( jednostavno oslobađanje od napetosti ili anksioznosti ne podrazumijeva se kao zadovoljstvo u ovome smislu)  Misli, slike ili impulsi moraju biti neugodno ponavljajući  PRETEŽNO OPSESIVNE MISLI ILI RUMINACIJE

 U obliku ideja, mentalnih slika ili impulsa sa određenom radnjom  Različite po sadržaju  Neugodne za osobu  Npr: Žena može biti mučena strahom da se neće moći oduprijeti impulsu da ubije dijete koje voli  PRETEŽNO KOMPULZIVNE RADNJE  Većina kompulzivnih radnji povezana je s čišćenjem (pranje ruku), ponavljanim provjeravanjem da se uvjeri da se neće dogoditi potencijalno opasna situacija ili narušiti red i urednost  Kompulzivne radnje mogu trajati i više sati svaki dan, te su ponekad povezane sa izrazitom neodlučnošću i sporošću  MJEŠOVITE OPSESIVNE MISLI I RADNJE  Oba fenomena podjednako izražena 10. REAKCIJE NA TEŠKI STRES I POREMEĆAJI PRILAGODBE - Uključuje poremećaje prepoznatljive ne samo na osnovi simptoma i tijeka poremećaja, nego i na temelju postojanja jednog ili dvaju uzročnih utjecaja:  izuzetno stresnog životnog događaja koji uzrokuje akutnu stresnu reakciju  značajne promjene u životu koja dovodi do trajnih neugodnih okolnosti rezultirajući poremećajem prilagodbe - Stresni događaj ili trajne neugodne okolnosti primarni su i najvažniji čimbenik te se poremećaj ne bi pojavio bez njihova djelovanja 11. AKUTNA REAKCIJA NA STRES - krizno stanje, psihički šok - Prolazni psihički poremećaj kod inače normalnih osoba, nastao kao reakcija na intenzivne i realno opasne stresogene situacije (ugrožavanje fizičkog i psihičkog integriteta same osobe ili njoj bliskih stvorenja -npr. prirodna katastrofa (poplava), borba, silovanje, provala, prometna nesreća, itd.) - Mora biti prisutna jasna i neposredna vremenska povezanost između stresora i početka simptoma: početak je odmah nakon nekoliko minuta, ako nije neposredan - Simptomi i tijek:  pokazuju se velike varijacijeu simptomatici -miješana, obično promjenjiva slika  početno stanje “zgranutosti” sa određenimstupnjemsuženja svijesti i pažnje, kao i nesposobnost razumijevanja stimulusai dezorijentacija  može biti praćeno: a) daljim povlačenjem odokoline, sve do psihogenog stupora; b) agitacijom i pretjeranom aktivnošću, sve do bježanja  Depresija, anksioznost, ljutnja, očaj  Razdražljivost, nemir, poremećaji spavanja, problemi s koncentracijom  Izbjegavanje podsjećanja na traumatski događaj  vegetativni znaci -javljaju se tahikardija, znojenje, ubrzano disanje, crvenilo i sl.  Nije rijetko da je ova reakcija praćena djelomičnom ili potpunom amnezijom za traumatičnu epizodu  Prolaznog je karaktera -simptomi se obično stišavaju nakon nekoliko sati i nestaju dva do tri dana od stresnog događaja  Brzo razrješenje (najčešće u nekoliko sati) u slučajevima kada je moguće udaljavanje iz stresnog okruženja  U bolesnika u kojih se stresor nastavlja ili je zbog svojih karakteristika ireverzibilan simptomi obično počinju nestajati nakon 24-48 sati i postaju minimalni nakon 3 dana - Ulogu u pojavljivanju i težini akutnih stresnih reakcija, ima individualna vulnerabilnost i kapacitet odbrane-sve osobe izložene izuzetnom stresu ne moraju razvitiovaj poremećaj - Početak odgovora na stres povezan je sa specifičnim fiziološkim akcijama u simpatičkom nervnom sustavu, direktnim i indirektnim kroz otpuštanje adrenalina i noradrenalina iz medule adrenalne žlijezde - Dolazi do facilitacije tjelesne reakcije –ubrzanje srčanog ritma i disanja, konstrikcija krvnih žila, povišenje krvnog tlaka

- Zasićenost neuroreceptora katekolaminima facilitira oslanjanje na spontana ili intuitivna ponašanja često povezana sa borbom ili bježanjem - Normalno, kada je osoba u smirenom, nestimuliranom stanju, aktivnost neurona locus ceruleusa je minimalna - Nova stimulacija dovodi do povišenja noradrenergične aktivnosti u locus ceruleusu i osoba postaje alertna i pozorna spram okoline - “fight-or-flight” - Nakon što prestane opasnost potrebno je20 to 60 minuta da se tijelo vrati na razinu funkcioniranja od prije podražaja - U osnovi ovakav odgovor priprema tijelo da se ili bori protiv ili bježi pred opasnošću - Ovakav odgovor može biti potaknut realnom opasnošću, ali i imaginarnom - Baziran na senzoričkom percipiranju i procesiranju (stvari koje prvi puta vidimo i čujemo u nekoj situaciji) no također i na pohranjenim sjećanjima (npr. što se dogodilo prethodni puta kada smo bili u sličnoj situaciji) - Dugotrajni stres je reguliran hipothalamo-hipofizno-adrenalnim sustavom (HPA)  Stresor aktivira HPA os  Hipotalamus stimulira hipofizu  Hipofiza luči adrenokortikotropni hormon (ACTH)  ACTH stimulira adrenalnu žlijezdu na produciranje hormona kortikosteroida  Adrenalni korteks otpušta kortizol (hormon stresa), što dovodi do otpuštanja glukoze iz jetre (za energiju)  Kortizol omogućuje tijelu da održava stabilnu opskrbu šećerom u krvi, što pomaže osobi da se nosi prolongiranim stresom  Imunološki sustav je suprimiran tijekom ovoga - Tijek: može doći do opravka ili se može razviti teži poremećaj kao što PTSP ili poremećaj prilagodbe - Tretman akutnog stranog poremećaja obično uključuje: Psihofarmakoterapiju -antidepresive (SSRI) Lijekovi mogu biti korišteni kroz kraće vrijeme (do 4 tjedna) Kratkotrajnu psihoterapiju (npr. kognitivno-bihevioralna psihoterapija koja uključuje izlaganje (imaginarno, in vivo))  Suportivna psihoterapija, psihoedukacija  Prognoza oporavka povezana je sa težinom i trajanjem traume, kao i ranijim nivoom pacijentova funkcioniranja  Povoljno djelovanje žurnog početka tretmana te socijalnog suporta 12. POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ - Pojavljuje se kao odgođeni/ili produljeni odgovor na stresogeni događaj ili situaciju iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode - Tipični simptomi:  Epizode ponovnog proživljavanja traume nametljivim sjećanjima ili snovima  Emocionalna tupost ili ukočenost  Osjećaj odvojenosti od ljudi  Nereagiranje na okolinu  Izbjegavanje situacija i znakova koji podsjećaju na traumu  Napadi straha ili panike (rjeđe)  Agresivnost potaknuta iznenadnim podsjećanjem na traumatski događaj  Znaci vegetativne podražljivosti  Hipervigilitet pažnje  Nesanica   

- Početak slijedi traumu s razdobljem latencije koje može varirati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci - Tijek je fluktuirajući

- Oporavak se može očekivati u većine bolesnika - Mali broj: kroničan tijek s prelaskom u trajne promjene ličnosti (F62.0) 13. POREMEĆAJ PRILAGODBE - Stanja subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja koja obično remete socijalno funkcioniranje - Nastaju u razdoblju prilagodbe na značajnu životnu promjenu ili su posljedica stresnog životnog događaja - Stresor može pogoditi integritet osobnoga socijalnog okruženja(kroz bolan gubitak ili separacijska iskustva) ili širi sustav socijalne podrške i vrijednosti (migracije ili izbjeglički status) - Manifestacije:  Depresivna raspoloženja, anksioznost, osjećaj nesposobnosti za svladavanje zadataka, planiranje budućnosti, ustrajavanje u postojećoj situaciji određeni stupanj nesposobnosti u izvršavanju svakodnevnih poslova - Regresivni fenomeni u djece - Početak: unutar mjesec dana od zbivanja stresnog događaja ili životnih promjena - Trajanje simptoma obično ne prelazi 6 mjeseci 14. DISOCIJATIVNI (konverzivni) POREMEĆAJ - Djelomičan ili potpuni gubitak normalne integracije između sjećanja na prošle događaje, svijesti o identitetu i neposrednih osjeta, kao i kontrole tjelesnih pokreta - Psihogeni prema podrijetlu - Vremenski su tijesno vezani s traumatskim događajem, nerješivim problemom, narušenim odnosima - Pojam “konverzije” podrazumijeva da se neugodan afekt izazvan problemima i konfliktima koje osoba ne može riješiti na neki način transformira u simptome - Svi tipovi disocijativnih poremećaja teže remisiji nakon nekoliko tjedana ili mjeseci posebno ako je početak vezan uz traumatski životni događaj - Disocijativna stanja koja su trajala dulje od 1-2 godine prije nego su došla na psihijatrijsko liječenje, obično su rezistentna na liječenje - Osobe s disocijativnim poremećajem često pokazuju jako poricanje problema ili poteškoća koje drugima mogu biti očigledne - Ovamo nisu uključeni depersonalizacija i derealizacija, jer su tim sindromima pogođeni samo ograničeni aspekti osobnog identiteta i nisu udruženi s gubitkom u području osjeta, sjećanja ili pokreta - Simptomi često označavaju bolesnikovu koncepciju o tome kako bi se fizička bolest očitovala - Medicinski pregledi i ispitivanja ne pokazuju prisutnost ni jednog poznatog somatskog ili neurološkog poremećaja - Glavno je obilježje gubitak pamćenja, obično za važne, nedavne događaje, koji nisu izazvani organskim mentalnim poremećajima i prevelik je da bi se objasnio običnom zaboravljivošću ili umorom - Amnezija je obično usmjerena na traumatske događaje - Amnezija je obično djelomična i selektivna - Opseg i kompletnost amnezije obično variraju od dana do dana i između ispitivanja - Postoji jedna stalna jezgra koja se ne može prizvati u budnome stanju - Najčešće su pogođene mlađe odrasle osobe - Najekstremniji primjer se pojavljuje u muškaraca kao odgovor na stres u borbi - U starosti su rijetka neorganska disocijativna stanja - Dijagnostičke smjernice:  Amnezija, djelomična ili potpuna za skore događaje koji su traumatske ili stresne prirode  Izostanak organskih poremećaja mozga, intoksikacije ili pretjeranog umora  Gubitak vrlo svježih događaja iz sjećanja tipičniji je za organska stanja, bez obzira na moguće traumatske događaje i probleme - Disocijativna je amnezija obično retrogradna - Najteže je razlikovanje od svjesne simulacije amnezije - Potrebne su detaljne i ponavljane procjene premorbidne ličnosti i motivacije

15. DISOCIJATIVNA FUGA - Ima sva obilježja disocijativne amnezije, uz očito svrhovito putovanje od kuće ili radnog mjesta za kojeg se održava briga o sebi - U nekim se slučajevima može preuzeti novi identitet, obično samo na nekoliko dana, ali povremeno i za dulje razdoblje uz iznenađujući stupanj cjelovitosti - Iako postoji amnezija za period fuge, subjektivno ponašanje u tom razdoblju promatračima može djelovati potpuno normalno - Dijagnostičke smjernice:  Obilježja disocijativne amnezije  Očigledno svrhovito putovanje izvan uobičajenoga dnevnog rasporeda  Održavanje osnovne brige o sebi i jednostavnih socijalnih kontakata s nepoznatim osobama 16. DISOCIJATIVNI STUPOR - Ponašanje osobe zadovoljava kriterije za stupor, no pregledom i pretragama ne nalazi se nikakav tjelesni uzrok - Pozitivan nalaz psihogenih uzroka u formi nedavnih stresnih događaja ili izrazitih socijalnih problema - Stupor se dijagnosticira na osnovi utvrđenog smanjenja ili odsutnosti voljnih pokreta i normalnog reagiranja na vanjske podražaje, kao što su svjetlo, zvuk, dodir - Osoba leži ili sjedi uglavnom nepomično dulje razdoblje - Govor, te spontani i svrhoviti pokreti u potpunosti su ili gotovo u potpunosti odsutni - Prema tonusu mišića, stavu, disanju i ponekad otvaranju i koordiniranim pokretima očiju očito je da osoba ne spava i nije bez svijesti iako može katkad biti prisutan i određeni stupanj poremećaja svijesti 17. POREMEĆAJ S TRANSOM I OPSJEDNUTOŠĆU - Privremeni gubitak i osjećaja osobnog identiteta i pune svjesnosti okruženja - U nekim slučajevima osoba se ponaša kao da ju je preuzela druga ličnost - Ovamo su uključena samo stanja transa koja su izvan svjesne kontrole i neželjena - Ometaju svakodnevne aktivnosti, jer se pojavljuju izvan religijskih ili drugih kulturalno prihvaćenih situacija 18. DISOCIJATIVNI POREMEĆAJI POKRETA I OSJETA - Postoji gubitak ili smetnje pokreta ili gubitak osjeta (obično kožnih) - Doima se da bolesnik ima tjelesni poremećaj, no ne nalazi se ništa što bi objasnilo simptome - Omogućuje bolesniku bijeg iz težeg konflikta ili mu pomaže da posredno izrazi svoju ovisnost i ljutnju 19. DISOCIJATIVNI MOTORIČKI POREMEĆAJI - Gubitak sposobnosti pokreta dijelova tijela - Paraliza može biti parcijalna ili potpuna - Uključuje: psihogenu afoniju i psihogenu disfoniju 20. DISOCIJATIVNE KONVULZIJE - Mogu nalikovati epi napadima - Rijetki ugriz jezika, veće modrice od pada i inkontinencija urina - Nema gubitka svijesti - Prisutno stanje stupora ili transa 21. SOMATOFORMNI POREMEĆAJI - Glavno je obilježje ponavljano iznošenje fizičkih simptoma zajedno s ustrajnim traženjem medicinskog ispitivanja usprkos ponavljanju negativnih nalaza i liječnikovim uvjeravanjima da simptomi nemaju fizičke osnove - Ako su tjelesni poremećaji prisutni, oni ne objašnjavaju prirodu i opsežnost simptoma ili bolesnikov distres i zaokupljenost simptomima 22. SOMATIZACIJSKI POREMEĆAJ - Multiple, ponavljajuće i česte promjene tjelesnih simptoma, koji su obično, prisutni nekoliko godina prije nego što se bolesnik obrati psihijatru - Uporno neprihvaćanje mišljenja i uvjeravanja nekolicine liječnika o nepostojanju tjelesnog objašnjenja simptoma - Određeni stupanj socijalnog i obiteljskog funkcioniranja, što se može pripisati prirodi simptoma i posljedičnom ponašanju

23. HIPOHONDRIJSKI POREMEĆAJ - Stalna zaokupljenost mogućnošću da je prisutan jedan ili više ozbiljnih i progredirajućih tjelesnih poremećaja - Tijek kroničan i promjenjiv - I u muškaraca i u žena 24. SOMATOFORMNA AUTONOMNA DISFUNKCIJA - Bolesnik iznosi simptome kao da su oni vezani uz fizički poremećaj sustava ili organa koji je u velikoj mjeri ili sasvim autonomno inerviran ili kontroliran, npr. kardiovaskularni sustav, probavni sustav, dišni sustav, urogenitalni sustav - Obično postoje dva tipa simptoma od kojih ni jedan ne upućuje na poremećaj organa ili sustava:  1. niz optužbi temelji se na objektivnim znakovima autonomnog poticaja kao što su lupanje srca, znojenje, crvenjenje, drhtanje, izražavanje straha i distresa u vezi s mogućnošću tjelesnog poremećaja  2. postoje subjektivne žalbe nespecifične ili promjenjiva prirode, kao što su prolazna probadanja i boli, osjećaj žarenja, težine, napetosti, osjećaj napuhnutosti ili nadutosti, koje bolesnik pripisuje specifičnom organu ili sustavu 25. PERZISTIRAJUĆI SOMATOFORRMNI BOLNI POREMEĆAJ - Glavna je tegoba tvrdokorna, teška i psihički opterećujuća bol koja se ne može sasvim objasniti fiziološkim procesom ili tjelesnim poremećajem i koja se javlja u vezi s emocionalnim konfliktom ili psihosocijalnim problemima koji su dovoljni da se zaključi da su glavni uzročni čimbenici - Rezultat je obično znatno povećanje potpore i ...