JEFF WALL: Photography Or Modern Painting PDF

Preview

Summary

AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI Davor Konjikušić JEFF WALL: FOTOGRAFIJA ILI MODERNO SLIKARSTVO Povijest fotografije Doc. Marija Tonković Zagreb, 2011. SADRŽAJ 1. Uvod 2. Tableau vivant 3. Piktorijalizam i pop art 4. Zaključak   2   1. UVOD Umjetnik Jeff Wall poznat je po svojim fotografijama velikog fo...

Description

AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI Davor Konjikušić

JEFF WALL: FOTOGRAFIJA ILI MODERNO SLIKARSTVO Povijest fotografije Doc. Marija Tonković

Zagreb, 2011.

SADRŽAJ 1. Uvod 2. Tableau vivant 3. Piktorijalizam i pop art 4. Zaključak

 

2 

1. UVOD Umjetnik Jeff Wall poznat je po svojim fotografijama velikog formata koje prikazuju sve od urbanih dijelova grada do suvremenih tema. U svom radu oslonjen je na ideju tableau vivanta, slikarstva devetnaestog stoljeća, suvremene teroije, a fotografije izlaže u velikim osvjetljenim panoima - lightboxovima, čime stvara jednu od najsnažnijih vizija u suvremenoj umjetnosti.

Slika 1. Izložena fotografija u lightbox tehnici, The Stpryteller, Jeff Wall, 1986.

Preuzimajući termine u svom radu od Charlesa Baudelaire-a, Wall svoje fotografije naziva "proznom poezijom", govoreći zapravo o tome kako svaka fotografija treba biti doživljena pojedinačno, a ne kao dio serije ili ilustracija za specifični narativ, odnosno citat. Njegove fotografije su otvorene za različita tumačenja, a u njima nema žurnalističko – dokumentarne istine koju tražimo, čime gledatelj traži svoju osobnu interpretaciju. Fotografije Jeffa Wall-a su režirane i referiraju se na povijest umjetnosti i filozofska pitanja reprezentacije. Kompozicije njegovih fotografija često aludiraju na autore kao što su Diego Diego Velázquez, Hokusai i posebno Édouard Manet 1 . Kritičari rad Jeff Wall-a smatraju istovremeno ne sistematičnim, ali i perfektno definiranim, otvorenim i kontroliranim                                                          1 Newman, "Towards the Reinvigoration of the 'Western Tableau': Some Notes on Jeff Wall and    

3 

Njegove fotografije gledatelja tjeraju na mentalni angažman, te uvodi nove kriterije tražeći od nas da redefiniramo način na koji gledamo suvremenu umjetnosti, ali i na samu povijest umjetnosti. Njegova karijera doživjela je vrhunac sredinom devedesetih kada je publici predstavio tri fotografije koje ilustriraju dijelove iz literarnih dijela. Svojevremeno modernizam je prognao ilustraciju iz umjetnosti i narativi su prepušteni piscima, a fotografije su trebale biti fotografije, stvoriti ugođaj koji kao medij trebaju proizvesti.

Slika 2. After "Invisible Man" of Ralph Ellison, Jeff Wall, 1999-2000.

Wall je riješnje za svoj pristup našao u tome da bi izabere najzagonetniji moment iz naracije, ali koji zapravo ne priča cjelokupnu priču. Na primjer fotografija After "Invisible Man" od Ralph Ellison-a, je konstrukcija prvih stranica Ellisonove novele u kojoj lik afro – amerikanca sjedi i govori u sobi sa stotinama lustera. Žarulje drži upaljenima kao protivotrov "nevidljivoj" snazi koja svakodnevno djeluje na njega u društvu bijelaca u svijetu izvan njegovih vrata. Ali čovjek je leđima okrenut prema nama. Vidimo dio njegovog samo – otkrivanje, ali ne u potpunosti. Wall je zapravo danas režiser i veoma često netko umjesto njega može stisnuti okidač kamere.

 

4 

2. TABLEAU VIVANT Sam naziv tableau vivant potječe od francuskog naziva za "živu sliku" i dolazi iz kazališne terminologije. Opisuje grupu nepomičnih glumaca u kostimima koji pažljivo poziraju, bez govora i mizanscenskog kretanja. Ovaj model preuzeli su prvo slikari, a zatim i fotografi. Svoje korijene, kada je riječ o fotografiji, prvo nalazimo u piktorijalističkoj fotografiji. Sam Jeff Wall tvrdi da je to neuspješan pokušaj fotografa da imitiraju slikarstvo. U zapadnjačkom slikarstvu autori su na ovaj način pokušavali imitirati određenu scenu zadržavajući savršenu kompoziciju i vrhunsku estetiku prizora. Wall smatra da je sam piktorijalizam propao jer je fotografima nedostajao način da fotografije učine nepredvidljivim i spontanim, ali danas novim konceptom, hibridom između slučajnog trenutka i piktorijalizma fotografija poprima svoj modernistički oblik.

  Slika 3. Insomnia, Jeff Wall, 1994.

 

5 

Jeff Wall stoga predlaže konstrukt "zapadnjačkog koncepta" fotografije i nepredvidljivosti fotografije kao medija, što je i formula koju koriste autori suvremene umjetnosti kao što su: Andreas Gursky, Thomas Struth ili Luc Delahaye. Međutim, tableau fotografija i dalje dominira tržištem suvremene fotografije, a da ne bude greške svoje korijene vuče iz piktorijalizma, a ne iz tableau vivanta. Da bi se smatrala tableau fotografijom djelo mora biti napravljeno u velikom format, piktorijalističko je i mora oslikavati unutarnja svojstva začudnostisame kamere, a fotografija mora biti rezultat promišljanja autora. 3. PIKTORIJALIZAM I POP ART Piktorijalizam, fotografski pokret koji jenastao 1885. godine svoj vrhunac doživio je u prvim godinama dvadesetog stoljeća i kasnije je nestao pod utjecajem modernizma. Njegova najvažnija teza je da umjetnička fotografija mora imitirati slikarstvo. U  samom  radu  Jeff  Wall‐a  vidimo  veliku  razliku  između  koncepta  preuzetog  iz  suvremene  industrije  oglašavanja,  izlaganjem  light  box  fotografija  i  piktorijalizma.  Izlaganjem  na  ovaj  način  njegove  fotografije  zadržavaju  veliku  autonomnost  medija.  Istovremeno nastavlja piktorijalističku tradiciju.  Poziva se na esej Charlesa Baudelairea  "Slikar  modernog  života",  i  koristi  ga  kao  osnovu  za  svoju  umjetničku  praksu,  što  je  obilježilo njegovo stvaranje do današnjeg dana. Ovaj esej bio je osnova za njegov pokušaj  rekonstrukcije  piktorijalističke  tradicije,  što  je  vidljivo  samim  negiranjem  te  iste  tradicije i izlaganjem u velikim osvjetljenim kutijama u stilu pop arta. Upravo u ovome  vidimo  i  njegovo  suprastvljanje  komentatorima  koji  su  njegove  radove  svrstavali  u  slikarstvo.   "Fasciniranost ovom tehnologijom je za mene u tome da mi omogućava da radim  fotografije na tradicionalan način. Kako je bazično to što zapravo i radim, ipak se nadam  da je to napravljeno na način koji daje rezultat drugačiji od tradicionalnih slika… Sve to  daje  partikularnu  vezu  sa  slikarstvom.  Želim  misliti  da  su  moje  fotografije  veoma  drugačije od slikarstva".2  U novijim radovima Wall je otpor prema slikarstvu stavio u drugi plan, jer je ovako prikazana piktorijalistička slika postala trivijalna, a sam autor je svoje mjesto našao u anti – slikarstvu i anti – fotografiji, u smislu da se priklonio tradiciji koja kritički propituje povijest umjetnosti i sam medij. Odupire se postmodernom globalnom fenomenu piktorijalističkog povratka u umjetnost i kanonizaciji umjetničke fotografije definiranoj kao čisti način pogleda,                                                          2 Wall, Jeff, "The complete edition", str. 112 

 

6 

spontan i nearanžiran. Najbitnija stvar za njega nalazi se u tome da svijet ne želi svoditi na viđeno, već je svijet nešto što umjetnik treba vidjeti.

  Slika 4. Mimic, Jeff Wall, 1982.

U jednom trenutku sve mogućnosti fotografije više nisu mogle biti dovedene u pitanje. Prema kritici fotografija Mimic prvi je rad Jeff Wall-a u kojem daje svoju prvu pravu fotografsku izjavu. Sama fotografija tipizira njegov kinematografski stil. Prikazuje par bijelaca,muškarca i ženu, te muškarca azijskog porijekla koji hodaju prema kameru. Okoliš s parkiranim automobilima sugerira sjeverno – američko industrijsko pregrađe. Muškarac s djevojkom na fotografiji radi nepristojnu i rasističku gestu prema drugom muškarcu pokazujući srednji prst. Sama fotografija predstavlja slučajni trenutak i moment etničke tenzije, ali je zapravo kreacija autora koju je stvorio sam umjetnik.

 

7 

Wall svoje fotografije radi kroz kompliciran produkcijski proces koji uključuju odabir glumaca, lokacija, snimateljske ekipe i kompliciranu post – produkciju. Susan Sontag je

  Slika 5. Dead Troops Talk, Jeff Wall, 1992.

njegovu fotografiju Dead Troops Talk nazvala sjajnim izuzetkom koji posjeduje ogromnu snagu i specifičnu poruku. Sam Wall pravi razliku između svojih "dokumentarnih" i "kinematografskih" fotografija, kao što je Still Creek ili A Sudden Gust of Wind, koja je napravljena prema radu Katushika Hokusaia i rekreira devetnaestovjekovnu scenu iz Japana u Americi. Trebalo je godinu dana da se spoji 100 fotografija i kroz postprodukciju dobije iluzija hvatanja realnog "trenutka u vremenu". Wall razmišlja zapravo o trenutku koji se nalazi između nečega što se desilo prije prikazanog i što će se desiti poslije. Vjeruje da umjetnički rad ne smije biti jednoznačan, jer ga onda smatra ili glupim ili propagandističkim. istovremeno Wall za razliku od nekih konceptualnih fotografa smatra da je estetika izuzetno važna, jer mora zadržati pažnju gledatelja. Pored fotografija rađenih prema uzoru na reklamne panoe, Wall je od sredine osamdesetih napravio i nekoliko serija crno – bijelih fotografija velikog formata, kao i manje fotografije u boji.

 

8 

  Slika 6. Yejiri Station Province of Suruga, Katsushika Hokusai, 1832.

4. ZAKLJUČAK

Jeff Wall umjetnik je s velikim teorijskim znanjem koji u svojoj umjetnosti koristi tradicijske tehnike iz slikarstva, fotografije, suvremene umjetnosti. Za razliku od većine fotografa koji rade u serijama Wall svoje fotografije prezentira kao zasebna umjetnička djela. U tome je svakako sličan slikarstvu, onome koje ima ambiciju da progovori o suvremenom dobu. Međutim promatrati njegova djela kao medij "proširene fotografije" ili fotografije baziranoj na slikarstvu bilo bi netočno. U svojoj praksi Wall je pronašao put da iskoristi suvremeni medij fotografije i napravi od nje začudni medij koji u sebi sadrži nevjerojatan spoj koji stvara uzvišeno umjetničko djelo. Brine o klišeima i tradicijama koje su iscrpljene. razmišlja, promatra, važe. Njegov "odlučujući trenutak" je "odlučeni trenutak". Umjetnik je koji se publici može učiniti hladan i ne odviše osoban, ali samo onima koji preferiraju ljude koji trendovski osvajaju uspjeh u umjetnosti.

 

9 

LITERATURA: Newman, Michael, "Towards the Reinvigoration of the 'Western Tableau': Some Notes on Jeff Wall and Duchamp", Oxford Art J, Oxford, 2009. Wall, Jeff, "The complete edition", Phaidon, London, 2009.                                                     

 

10 ...