126273415 Humanizam i Renesansa u Hrvatskoj PDF

Preview

Summary

Ccisiwieid...

Description

HRVATSKI HUMANIZAM (početak 15.st.) - U središtu umjetničkog stvaranja je čovjek, a uzori su antički - Društvene i političke prilike u to doba: - u prvoj polovici 15. st. Hrvatska je teritorijalno i politički razjedinjena: - Dalmacija je od 1420. pod mletačkom vlašdu - Habsburgovci su u Banskoj Hrvatskoj - Turci prodiru u južnu i sjevernu Hrvatsku (nakon Krbavske bitke) - jedino je Dubrovnik uspio sačuvati slobodu - Humanizam de se razviti u južnim priobalnim krajevima i u vedim centrima sjeverne Hrvatske zbog: - utjecaja Italije - gospodarske razvijenosti i razvijenosti gradova - patriciji (pripadnici gradske trgovačke aristokracije) i imudni pučani nosioci su kulturnog života - razvija se svjetovno javno školstvo - Zadar, Split, Šibenik, Trogir, Hvar, Korčula i Dubrovnik povezani su s talijanskim humanizmom i renesansom, naime, naši se pisci obrazuju na talijanskim sveučilištima (Rim, Padova, Firenza, Siena) te po povratku u domovinu šire napredne humanističke ideje (Ivan Česmički, Antun Vrančid) - talijanski humanisti, obrazovani profesori i pravnici stižu u naše krajeve razmjenom trgovačkih i kulturnih dobara te podučavaju hrvatsku mladež - Humanizam de se razviti i u vedim centrima sjeverne Hrvatske gdje je: - humanistička djelatnost vezana uz plemstvo i crkvene dostojanstvenike, od kojih mnogi djeluju izvan domovine (dvor ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina je istaknuto žarište europskog humanizma) - još uvijek prisutna srednjovjekovna glagoljaška i latinička tradicija - otvaraju se tiskare u Veneciji, Rimu, Rijeci, Pazinu, Senju, Kosinju i Varaždinu - razvija se graditeljstvo, slikarstvo i kiparstvo humanistički krugovi – središta: - ZADAR: Juraj Benja, Juraj Divinid (ninski biskup), Jerolim Divnid (gradski bilježnik) - ŠIBENIK: Juraj Šižgorid – Tri knjige elegija i lirskih pjesama, 1477. – prva hrvatska pjesnička inkunabula (prva tiskana zbirka pjesama), Faust Vrančid (prvi hrvatski tiskani riječnik), Antun Vrančid (Putovanje od Budima do Drinopolja – putopis – književno-znanstvena proza) - SPLIT: Marko Marulid (Davidijada, ep) - HVAR:Vinko Pribojevid (povjesničar i književnik) - TROGIR: Fran Trankvil Andreis (pisao lirik, govore, poslanice i filozofske rasprave) - DUBROVNIK: Ilija Crijevid – prvi hrvatski pjesnik okrunjen lovorovim vijencem (poznat po elegijama upudenim djevojci Flaviji), Karlo Pucid (lirski pjesnik), Jakov Bunid (epski pjesnik), Ludovik Crijevid Tuberon (povjesničar) - ISTRA - Labin: Matija Vlačid Ilirik – teolog i crkveni povjesničar - SJEVERNA HRVATSKA (panonska): Ivan Česmički (pjesnik, elegije – U smrt majke Barbare), Ivan Vitez od Sredne (epigrami, epitafi, ode) - KOTOR: Nikola Modruški – Kotoranin (biskukp, autor najstarije prozne inkunabule hrvatskoga autora) književnost: - hrvatski humanisti nazivaju se i latinistima jer su pisali djela na latinskom jeziku (jeziku tadašnje kulturne Europe) i na taj način uključili su se u europski kulturni krug (latinski jezik bio je jezik književnosti, kulture, uprave i politike) - latinizam = stvaranje na latinskom jeziku – započelo u 9.st Trpimirovim natpisom - krajem 16.st zamire književnost na latinskome jeziku (iznimka je Dubrovnik) - nastoji se obnoviti antički duh – priroda, ljepota, istina, sloboda; (oponašaju se uzori) - od epskih književnih vrsta dominira ep, a pišu se i književno-znanstvena prozna djela (putopisna i etnografska djela, proza s diplomatskih putovanja…) - najčešda je lirska poezija: - pišu se elegije, epigrami, epitafi i ostale lirske pjesme - teme: tipično antičke (npr. mitološke), intimne, ljubavne, domoljubne, religiozne i moralističke 1

Elegija (tužna čeznutljiva pjesma) - pisana po uzoru na antičku - strofa je elegijski distih - teme: bol zbog potresnih događaja (nesrede, gubitak najbližih, razaranje domovine, ljubavna bol...) - česta je i domoljubna e. (protuturska tematika)

Epigram (kratka satirična duhovita pjesma) - često obrađuje autobiografske motive - teme: od obradanja modnom zaštitniku preko ljubavne teme do komentara o vlastitom životu - česti su satirični epig. u kojima se ismijavaju različite ljudske osobine

Epitaf (kratka pjesma o prolaznosti života) - sažeto i jezgrovito izriču razmišljanja o životu i smrti

GLAVNI PREDSTAVNICI HRVATSKOG HUMANIZMA

IVAN ČESMIČKI (1434. – 1472.) Janus Pannonius - podrijetlom je iz Česmice kod Čazme (nadimkom Pannonius želio je istaknuti svoj rodni kraj, Panoniju) - rodom je iz plemidke, ali siromašne obitelji, poslan na školovanje u Padovu - doktor prava koji postaje biskupom – na dvoru u Budimu - tematika u njegovim djelima povezana s vremenom i prostorom u kojem je živio - djela podijeljena u 3 skupine: - Heroica – pjesme u heksametru - Dvije knjige elegija – pjesme u elegijskom distihu („U smrt majke Barbare“) - Dvije knjige epigrama JURAJ ŠIŽGORID ŠIBENČANIN (1420. – 1509.) Georgius Sisgoreus - pjesnik, svedenik, pravnik, potomak stare plemidke obitelji, studirao pravo u Padovi - prva hrvatska tiskana zbirka pjesama: Elegiarum et carminum libri tres – „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“, 1477.g. - O smještaju Ilirije i gradu Šibeniku – rukopisno djelo u kojem s ljubavlju opisuje rodni šibenik ANTUN VRANČID (1504. – 1573.) - Rodom iz Šibenika, studirao u Padovi, diplomatska karijera po završenom studiju - Putovao Europom, postao biskup - Politička misija u Carigradu – postaje kraljem namjesnik u Ugarskoj, pred smrt kardinal - Epistolae – Pisma – poslanice u kojim se odražava njegov život i rad – zapažanja s putovanja MARKO MARULID (1450.-1524) ELEGIJE -

Humanistička elegija – pisana po uzoru na antičku Vrsta strofe – elegijski distih = heksametar+pentametar – jedna misao u dva stiha – također antički uzor Teme koje izražavaju bol zbog potresnih događaja (nesreda, gubitak najbližih, razaranja domovine, ljubavna bol…) Elegijom se mogu izraziti emocije pojedinca, ali i kolektivne emocije („Elegija o pustošenju šibenskog polja“) Za humanizam je česta i autobiografska elegija – humanistička svijest o čovjeku kao pojedincu, njegovom individualnom JA – temom postaju prizori i događaji iz piščeva osobnoga života („U smrt majke Barbare“)

Elegija o pustošenju Šibenskog polja – Juraj Šišgorid - u zbirci „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“ - domoljubna lirska pjesma – domoljubna elegija - tema: „rasute bašdine“ – turski napadi – tema karakteristična za hrvatski humanizam - elegija u distisima (tužan ton) - tuga, očaj, bol, bijes – zbog razorenog zavičaja – elegično raspoloženje - na početku pjesnik govori o sebi i razmišlja o teškodama u vlastitom životu: “Vjerovah da du za tolikim zlima u mojemu židu / Napokon modi svoj mirno proživjeti vijek.” - Elegije – katkad se preklapaju 2 gledišta – ova je primjer: događaj iz autorovog života ima značenje u životu zajednice – iznosi vlastite osjedaje ali govori i kao predstavnik puka 2

- Iskazuje osjedaje – slika tragedije hrvatskog puka u šibenskom zaleđu – pjesnikova odluka da se ukljči u obranu domovine 1.dio - Spominje Tibula i Nazona (rimski elegičari) – uspoređuje ih sa sobom – njegova bol je jača – bol zbog razorene i opustošene domovine jača je od bilo koje druge - mitološki motivi: muze (pjesništvo), Feb (Apolonov epitet – umjetnost), Mars (rat) 2.dio - odvođenje ljudi u roblje, zločini, spaljene i srušene kude i crkve, otimanja, ubojstva - zgranut i zaprepašten onime što je doživio-vidio - „visoka kula“ – metafora za sigurni svijet – sebe smatra zaštidenim – ali tragediju Šibenčana na polju kao svoju - Biblijski motivi: hrvatski vojnici – pradke (snaga: duh, pravda), turski vojnici – koplja, strelice, konji 3.dio - Odlučuje se uključiti u obranu - „ostavlja liru“ – ostavlja pjesništvo, „ostavit pravničke svežnje“ – ostavlja pravo …. = ostavlja svoj život, sebe kao pjesnika i sebe kao pravnika - „Za te, o vjero mi sveta, za te, o moj mili dome, Život žrtvujem svoj, divlji što vreba ga rod. Tei se zaklinjem, za te svoje sad izlažem grudi, Pripravan za te mrijet, krvav i izranjen sav“. U smrt majke Barbare – Ivan Česmički - autobiografska elegija posvedena majci; pisana je latinskim jezikom - tema: smrt majke - u ovoj lirskoj ispovijedi pjesnik opisuje majčinu dobrotu i sve što je za njega činila te posljednje trenutke njezina života - posljednje riječi su joj bile: “uz čilo mi dijete slatko du umrijeti” - raspoloženje u pjesmi je tužno, pjesnik izražava bol jer majčina je smrt za njega veliki gubitak: “Evo mi mrtve majke oplakane mojim suzama.” - kompozicija, jezik i stil: - pjesma je ispjevana elegijskim distihom karakterističnim za elegije - stihovi aforističnog značenja, npr: “što ti je drago, čini ti se, ne stari nikada” - ispreplitanje subjektivnog (vlastite tuge) i univerzalnog (svatko može u pjesnikovoj boli prepoznati i vlastitu) - 1. distih – izražavanje razloga vlastite boli (smrt voljene osobe) - 2. distih – 10. prosinac dan je majčine smrti (obnavljanje tuge) - 3. distih – o žalosti - 4. distih – o majčinoj ulozi u vlastitom životu - 5. distih – nada u ponovni susret u nekom novom obliku postojanja - analiza (iz čitanke): izražavanje razloga vlastite boli (smrt voljene osobe), 10. prosinac dan je majčine smrti (obnavljanje tuge), o žalosti, o majčinoj ulozi u vlastitom životu, majčina smrt i nada u ponovni susret u nekom novom obliku postojanja - u pjesmi ima mnoštvo aluzija na antičku književnost

3

EPIGRAM - Tema humanističkog epigrama može biti sve – od obradanja modnom zaštitniku, preko ljubavne teme, do komentara o vlastitom životu - česti autobiografski motivi (kao kod elegije) - česti satirični epigrami – ismijavaju razne ljudske osobine Tri epigrama Ivana Česmičkog - O promjeni svoga imena – plavokosa Talija (muza) nagnala ga je da promijeni ime iz Ivan u Jan (nije ih oholosti nego umjetnički nadahnut) - Pjesnik Ivan o sebi – o svojim stihovima - Odu – prija mu kad ga smatraju dobrim pjesnikom – iako kaže da zna da lažu - Satirični, sva tri KNJIŽEVNO-ZNANSTVENA PROZA - Novele i romani ne pojavljuju se na latinskom jeziku u doba humanizma - Vedina hrvatskih humanista bili su javne osobe (svjetovne ili crkvene funkcije) – upoznavali su razne ljude i razne krajeve te o tome pisali u svojim djelima - Putopisi, etnografska djela, proza s diplomatskih putovanja…. O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku – Juraj Šižgorid Šibenčanin - S mnogo ljubavi opisuje Šibenik - Iako latinist, daje prednost narodnim pjesmama i poslovicama pred antičkim djelima - Opisuje narodne običaje i uspoređuje ih s antičkim, odnosno kako bi ih doživjeli antički mislioci, umjetnici i filozofi - Uspoređuje antički i kršdanski svijet – uspoređuje običaje – antičke Saturnalije (sedmodnevni narodni blagdan u čast Saturna) i šibensku najvedu svetkovinu u čast Rođenja Gospodinovog (Božid) – s ljubavlju opisuje „…taj blagdan ovdje jedan cjeliva drugoga javljajudi time kako zalogom mira da je došlo vrijeme spasenja i da se rodio tvorac mira, za kojim je silno čeznula čitava zemlja i čijoj se ljepoti divi sunce i mjesec…“ Putovanje iz Budima u Drinopolje – Antun Vraničid Razgovor Antuna Vrančida s bratom Mihovilom o carigradskom putovanju i poslanstvu – Antun Vrančid - Putopisi koji svjedoče o Vrančidevom prvom izaslanstvu u Carigrad - Opisuje ljude i običaje, komentira tužne i nepravedne običaje (trgovina zarobljenicima, odnos prema siromašnima, život siromašnih, utjerivači danka…. HUMANISTIČKA ODA - Oda Dubrovniku – Ilija Crijevid - U prve dvije strofe – antički uzori - Slijedede strofe – autobiografski motivi (nezadovoljstvo svojim položajem – zapovjednik utvrde u Stonu) – ton postaje ironičan HUMANISTIČKI EPITAF - Petrarkin grob – Ivan Česminski - Narcisov epitaf – Juraj Šižgorid

4

MARKO MARULID (1450. – 1524.) Marcus Marulus -

-

-

-

najvedi hrvatski humanistički pisac – otac hrvatske književnosti rođen je u Splitu (ugledna i bogata plemidka obitelj), školovao se u rodnom gradu i Italiji (Padova) - pravo široko obrazovani humanist, vrstan poznavalac kršdanske tradicije i literature, moralist i teološki pisac kršdanstvo i domoljublje – temeljne značajke njegovog stvaralaštva kronologija nastanka djela nije u potpunosti poznata – stručnjaci pretpostavljaju da je najprije pisao na hrvatskome jeziku nastojedi praktično djelovati u svojoj sredini, a da je tek nakon toga pisao na latinskome jeziku obradajudi se učenim ljudima i dajudi im tekstove za potrebe učvršdivanja kršdanstva djela na hrvatskome jeziku: - Ep: Judita – najvede i najznačajnije – uvod u renesansu, kraj srednjeg vijeka - Spjev: Suzana, - Moralističko-didaktične pjesme: Anka Satira, Spovid Koludric, Poklad i korizma (šaljivo-satirične) - Prozno djelo: Od naslidovanja Isukarstova djela na latinskome jeziku: - 2 skupine – djela religiozno-moralističkoga sadržaja i pjesnička djela - europsku slavu stekao je djelima na latinskom jeziku - Davidijada – najvede i najznačajnije – latinski pjesnički ep - Upudivanje u čestit život po primjerima svetaca - Evanđelistar – temelj Marulideve moralne teologije - Pedeset priča – zbirka pričica s moralnim poukama - Poslanica papi Hadrijanu VI. – pismo Papi, upozorava na opasnost od Turaka Upudivanje u čestit život po primjerima svetaca – prva bestseler knjiga nekog hrvatskog autora; do danas je to najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu – europska slava pisac kojemu nije namjera razonoditi čitatelja, nego koristiti čitatelju poukom, stoga piše djela religiozno-moralističkog sadržaja – praktične upute za dobar kršdanski život – kršdanski moral je jedini siguran temelj za život čovjek je u Marulidevim djelima grešan, podijeljen između duše i tijela, ali zahvaljujudi Božjoj pomodi i uz osobno zalaganje, može se živjeti kao pravi kršdanin i spasiti se domovina u opasnosti (turci) – on bodri nad narodom – koristi primjere iz povijesti drugih naroda – pouka – kako se narod spašava uz Božju pomod, uz kršdansku misao

DAVIDIJADA (Davidias) Kompozicija - kršdansko-vergilijanski ep u 14 knjiga (pjevanja) ispjevanih u heksametrima, a prije svakog pjevanja nalazi se kratak sadržaj u prozi, uz oznaku biblijske knjige iz koje je preuzet - građu za ep Marulid je preuzeo iz Biblije (Stari zavjet) – događaji iz Davidova života - ep kao vrsta tipičan je za antiku, ali u oblikovanju kršdanskog junaka Davida očit je utjecaj srednjovjekovne kulture i književnosti, iako u njemu pronalazimo mnoge el. humanizma (snaga, odlučnost, hrabrost, ali i pristao fizički izgled) - ep ima trodijelnu unutrašnju kompoziciju (ima tri dijela): - 1. dio – prikazuje Davidov život prije nego je postao židovskim kraljem - 2. dio – opisuje se razdoblje njegove vladavine u kojem je David pravedan kralj - 3. dio – opisuju se nevolje koje su ga snašle zbog nj. grešne ljubavi prema udatoj ženi Bat -Šebi čijeg je muža prijevarom poslao u smrt – odao se grijehu – kažnjen – vrada se vjeri - u invokaciji se Marulid odriče antičke inspiracije, a zaziva pomod Boga - David je prikazan kao antički junak, ali svoje pobjede ostvaruje zahvaljujudi božjoj pomodi (Bog je taj koji ga je postavio za kralja) - iza epa nalazi se prozni dodatak Alegorijsko tumačenje Davidijade u kojem Marulid, između ostalih djela i likova, razotkriva da se pod likom Davida krije Krist, a u liku Šaula Kristovi progonitelji, Židovi (Golijat je simbol vražje sile, itd.) Pjesnički postupak - kao uzor poslužio mu je vergilijanski ep: niz događaja iz Davidova života ispričan je linearno, a fabula ima dvostruki smisao: - doslovni (opis Davidova života) i - alegorijski (Isus Krist i nj. progonitelji) - David (drugi židovski kralj) u 10.st.p.n.e. – česta tema u renesansnoj književnosti, pripisuju mu se psalami - pripovijedanje je isprekidano digresijama u kojima se pisac bavi moralnim pitanjima i daje čitatelju kršdansku pouku, što epu daje refleksivan karakter; ideja – vjera daje pojedincu snagu da postigne naizgled nemogude (vjera je mod) 5

- opisi su slikoviti, pjesnik se služi metaforama i razvijenim poredbama - djelo je ispjevano u heksametrima (poput Ilijade i Odiseje) 1.pjevanje (1.ulomak) – str.91 - mitološki (antički) motivi (grčka mitologija) – Apolon, Lijej, propast Troje, Nisa, Perijada, Troja… - iako ga spominje, ne priziva antičkog boga (Apolona – bog sunca, pjesništva i glazbe) nego kršdanskoga Boga - kršdanska invokacija - kršdanski svjetonazor – „ti što si jedini tvorac toga“ - ispreplide antičke motive i kršdanski svjetonazor – tipično za humanizam 1.pjevanje (2.ulomak) – str.91-92 - prorok Samuel dolazi Davidovu ocu Jišaju s viješdu da de jedan od njegovih sinova postati izraelskim kraljem. Otac misli da je izabran sin Elijab. - Prorok Samuel dolazi u ime Boga ( !!! – moralni autoritet) i u ime židovskoga naroda - Dijalog i pripovjedanje (naracija) - Opisivanje (Davida) - Nije odabran najstariji sin jer je ljepota prolazna, treba gledati djela – Bog procjenjuje dušu (srce) i djela - Otac ne želi predstaviti Davida jer je najmlađi i jer je pastir - Ljupka izgleda i lijep, ali hrabar („udarit spreman“) – harmonija unutarnje i vanjske ljepote – najava renesanse – sklad fizičkog i duhovnog - Samuel Davida premaže božanskim uljem – David simbolizira Krista (i on je bio pomazan)

JUDITA -

prvi umjetnički ep u hrvatskoj književnosti s religioznom tematikom prvo renesansno djelo u Hrvatskoj – hrvatski jezik – ponosan što piše na hrvatskom jeziku djelo je prvi put objavljeno u Veneciji, 1521. (ep je napisan 1501.) tema: starozavjetna priča o Juditi (uzeta iz Biblije – Starog zavjeta) začinjavci renesanse u Hrvatskoj – anonimni autori srednjeg vijeka ideja djela – naglašen domoljubni osjedaj – paralelne priče nekada Asirci, sada Turci – Juditin čin pokazuje da se uz Božju pomod i vlastitom vjerom može spassiti od svake opasnosti – ova opasnost prijetila je kršdanstvu

kompozicija: - ep započinje invokacijom – biblijsko-vergilijanski ep – biblijska priča, kršdanski duh, renesansna obilježja - na početku se nalaze 2 prozna priloga: - Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah – sažeto prepričana biblijska knjiga o Juditi - posveta don Dujmu Balistrilidu, svom kumu (po uzoru na začinjavce i antičke pjesnike) – obrazlaže svoju namjeru pisanja epa - Nakon priloga najavljuje sadržaj svakog pjevanja a iza najave slijedi 6 pjevanja: 1. pjevanje (libro): Knjiga, str.96 - u ime vladara Nabukodonozora (babilonsko-asirskog kralja) vojskovođa Oloferno krede u osvajački pohod s namjerom da osvoji cijeli svijet - kršdanska invokacija (kršdanski pjesnik) obrada se Bogu da mu pomogne u pisanju Judite - Juditine vrline: kripost (duhovna krepost - bezgrešnost), lipost (ljepota), presveta, dika (slava), smina (smjela, smiona) - Idealizirao je Juditu – iznosi samo vrline – fizičke i duhovne – renesansa (sklad unutarnje i vanjske ljepote) - „…jazik da pomene ča misal pripravi…“ – traži pomod od Boga da ono što misli napiše na hrvatskom jeziku – želja da piše na hrvatskom jeziku i da to bude lijepo - Dvostruko rimovani dvanaesterac s aabb unakrsnom rimom – rima se s kraja strofe prenosi u slijededi red (u sredinu reda) 2. pjevanje: - Holofernova je vojska okrutna – pale grado ve, ubijaju i napreduju u svom osvajačkom pohodu; u cijelom svijetu vlada strah pa tako i u Jeruzalemu; Ahior govori Olofernu da je nemogude osvojiti grad koji čuva Bog 3. pjevanje: - Oloferno protjera Ahiora u Betuliju koju namjerava osvojiti tako da zatvori dovod vode u grad; misli da de se, vremenom, Betulijani predati 4. pjevanje: Knjiga, str.97

6

- kad grad ostane bez vode i zaliha hrane, građani se žele predati ukoliko im Bog ne pomogne u roku od 5 dana; uz Božju pomod udovica Judita postaje prelijepa žena te sa svojom sluškinjom Abrom odlazi iz Betulije u Holofernov tabor; govori mu da zna kako se Betulija može osvojiti bez žrtava; Oloferno je oduševljen njenom ljepotom - Opisuje kako se Judita spremala za odlazak Olofernu - Judita – lik petrarkističke ljepotice i gospe (zlatna vrpca, naušnice, pletenice u kosi…), odjeda renesansne gospe (zlato, rubin-prsten, biser, safir) – predodžbe o renesansnoj ljepotici – i tome kako njena ljepota djeluje na ljude 5. pjevanje: ulomak teksta - Judita uspijeva opiti i odsjedi glavu asirskom vojskovođi Olofernu, došla mu u tabor s Abrom - Zavela ga ljepotom, opila vinom - Svi stražari spavaju - Prije ubojstva neprijatelja obrada se Bogu – traži da je osnaži, da joj pomogne – „digni ruku moju“...