Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji. Prvi dio: leksik pučkoga nazivlja PDF

Preview

Summary

Nikola Vuletić • Vladimir Skračić LEKSIK MORSKE FAUNE U SJEVERNOJ DALMACIJI Prvi dio: rječnik pučkoga nazivlja N. Vuletić, V. Skračić Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji 2 Nikola Vuletić • Vladimir Skračić LEKSIK MORSKE FAUNE U SJEVERNOJ DALMACIJI Prvi dio: rječnik pučkoga nazivlja Zadar, 2018...

Description

Accelerat ing t he world's research.

Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji. Prvi dio: leksik pučkoga nazivlja Nikola Vuletić Zadar: Sveučilište u Zadru

Cite this paper

Downloaded from Academia.edu 

Get the citation in MLA, APA, or Chicago styles

Related papers

Download a PDF Pack of t he best relat ed papers 

L’element o venet o nel lessico della fauna marina in Dalmazia Set t ent rionale: prospet t iva geol… Nikola Vulet ić Mari romanzi, mari del cont at t o: lessico e paremiologia Xosé A Álvarez, Nikola Vulet ić

Nikola Vuletić • Vladimir Skračić

LEKSIK MORSKE FAUNE U SJEVERNOJ DALMACIJI Prvi dio: rječnik pučkoga nazivlja

N. Vuletić, V. Skračić

2

Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji

Nikola Vuletić • Vladimir Skračić

LEKSIK MORSKE FAUNE U SJEVERNOJ DALMACIJI Prvi dio: rječnik pučkoga nazivlja

Zadar, 2018.

Nikola Vuletić • Vladimir Skračić LEKSIK MORSKE FAUNE U SJEVERNOJ DALMACIJI Prvi dio: rječnik pučkoga nazivlja

Nakladnik Sveučilište u Zadru

Za nakladnika Dijana Vican, rektorica

Povjerenstvo za izdavačku djelatnost Josip Faričić, predsjednik

Recenzenti Goran Filipi August Kovačec

Lektorica Ankica Bralić

Graičko oblikovanje i prijelom Sveučilište u Zadru Tisak Tiskara Denona d.o.o.

Naklada 250 primjeraka

ISBN 978-953-331-206-4 978-953-331-208-8 (cjelina)

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Znanstvene knjižnice u Zadru pod brojem 151018070

SADRŽAJ

PREDGOVOR 1. UVOD 1.1. 1.2. 1.3. 1.4.

Kako se služiti ovim sveskom Etimologija u ovom rječniku Grafija Porijeklo građe

2. RJEČNIK 3. ABECEDNO KAZALO Bibliografija

6 11

13 16 18 22 29 215

282

Uspomeni Profesora Vojmira Vinje

6

Predgovor Ova knjiga prvi je dio studije posvećene leksiku morske faune u sjevernoj Dalmaciji. U njoj se, u obliku rječnika, donose pučki nazivi za morske životinje, prikupljeni u sedamdeset i trima mjestima u sjevernoj Dalmaciji, na svim naseljenim otocima, od Paga i Premude do Krapnja, a na obali od Novigrada do Rogoznice (v. poglavlje 1.4.). U rječniku je sva građa prostorno određena i etimološki obrađena (o čemu v. poglavlje 1.2.). Drugi dio studije, koji se nadamo izdati što prije, imat će oblik jezičnog ili lingvističkog atlasa. U njemu ćemo našu građu prikazati na interpretativnim kartama, služeći se širokim mogućnostima koje nudi suvremena digitalna kartografija, uz primjerenu geolingvističku analizu. Cilj te analize bit će utvrditi specifične leksičke zone i opisati povijesnu dinamiku slavensko-romanske leksičke stratifikacije u prostoru specifičnu po mnogo čemu. Može se reći da će naša studija, kada bude dovršena, imati oblik rječnika-atlasa.1 Na izradu rječnika odlučili smo se iz dvaju razloga. Svejedno je kojim ćemo ih redom navesti. Naše razumijevanje odgovornosti istraživačkoga posla nalagalo nam je da, u razumnu roku i prihvatljivu formatu, vratimo dug onima koji su izvor naše građe: našim ispitanicima i njihovim zajednicama.2 Vjerovali smo da je to najbolje učiniti u obliku rječnika, u onoj godini u kojoj smo dovršili istraživanje, a sedam godina nakon što smo ga započeli. Drugi je razlog potreba za sistematizacijom građe, koja nužno prethodi kartografiranju i geolingvističkoj interpretaciji leksičkih tipova. U temeljima našega pokušaja stoji jedno nezaobilazno djelo: Jadranska fauna (1986.) profesora Vojmira Vinje. Kada je profesor Vinja započeo sa 1

2

Tako smo preveli talijanski termin vocabolario-atlante. Riječ je o modelu koji spaja leksikografsku i geolingvističku tradiciju, a već se cijelo desetljeće uspješno primjenjuje u okviru projekta Atlante Linguistico della Sicilia. Kao uzor za ovaj svezak poslužili su nam upravo rječnički svesci iz biblioteke Materiali e ricerche dell’Atlante Linguistico della Sicilia (Ruffino et alii 2009, Trovato / Lanaia 2011, Burgio 2012, D’Avenia 2018). Imajući na umu njihove potrebe, građu donosimo u standardnoj hrvatskoj latinici, uz bilježenje prozodijskih i najmarkantnijih fonoloških obilježja (v. poglavlje 1.3.). Sigurni smo da zbog takva pristupa dijalektolozi neće ostati uskraćeni za podatke koji su predmetom njihova interesa. Uostalom, takvoj se praksi u Jadranskoj fauni utekao i akademik Vinja, na tragu tradicije naše dijalektalne i etimološke leksikografije.

7

sustavnim prikupljanjem pučkoga leksika morske faune, namjera mu je bila prikazati ga u obliku atlasa, a potom ga protumačiti u obliku etimološkog rječnika (usp. JaFa I: 8). Od te je zamisli odustao, ne želeći bogatu i raznovrsnu građu podrediti tiranskoj logici abecednog reda, pa ju je obradio u monumentalnoj etimološko-motivacijskoj sintezi, u kojoj je ona poredana »prema prirodnom redu stvarnosti«. No modelu rječnika vratio se kada je dobar dio građe iz Jadranske faune objavio u Jadranskim etimologijama I-III (1998.-2004.). Atlas je pak ostao desideratum. Mi smo se, više od pola stoljeća nakon što je profesor Vinja dovršio svoja terenska istraživanja (1954.-1957.), odlučili vratiti njegovoj prvotnoj zamisli. Uvjeti u kojima radimo svoj posao nisu takvi da u kratku roku možemo obići 170 naselja na ovoj strani Jadrana, kako je to učinio profesor Vinja. Umjesto toga okrenuli smo se prostoru koji najbolje poznajemo i odlučili za sitan vez, gustu mrežu punktova koja bi imala pokazati što je leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji nakon pola stoljeća i koliko je prostora za dopune ostalo nakon Jadranske faune. Koliko smo u tome uspjeli, neka procijene čitatelji. Možemo reći samo da se u ovome svesku preko stotinu puta javlja napomena »nema potvrda«, bilo da se odnosi na nazive koji u literaturi nisu potvrđeni za naselja u kojima smo ih mi zabilježili, bilo da se odnosi na nazive koji u literaturi dosad nisu zabilježeni. Možemo dodati i to da smo istraživanje obavili u nemalenu broju naselja koja profesor Vinja nije posjetio.3 S druge strane, nema sumnje u to da je u našem terenskom radu bilo propusta, pogrešnih identifikacija i nesporazuma. Zato molimo naše ispitanike i njihove sumještane, kao i sve ostale čitatelje, jezikoslovce, prirodoslovce i najširu publiku, da nas upozore na slaba mjesta. Što se etimološke strane tiče, naše se dopune tiču nekih naziva koji do danas nisu protumačeni, uglavnom zato što Petar Skok i Vojmir Vinja za njih nisu ni znali. U pojedinim slučajevima dopunjavali smo starija etimološka rješenja. 3

8

To su: Babac/Turanj, Banj, Bibinje, Brgulje, Dobropoljana, Kolan, Kraj, Luka, Lukoran, Metajna, Pakoštane, Poljana, Povljana, Preko, Savar, Soline, Stara Novalja, Sukošan, Sutomišćica, Sv. Filip i Jakov, Tisno, Zaglav, Ždrelac. Tu su i mjesta u kojima je, po vlastitim riječima, profesor Vinja obavio samo »kraće sondiranje« (JaFa II: 202): Betina, Dragove, Mrljane. S popisa punktova u Jadranskoj fauni (II: 201-202) izostala su previdom tri naselja koja profesor Vinja jest posjetio: Vir, Pirovac i Tribunj.

Uvod

Preostaje nam odati priznanje onima bez kojih ove knjige ne bi bilo. To su, prije svih, ribari iz otočnih i primorskih mjesta, koji su nam otvarali svoja vrata i strpljivo odgovarali na naša pitanja, a nerijetko nas pritom okrijepili. Ovaj svezak odraz je njihova znanja, malen prozor u njihov svijet, na uzdarje njima i njihovim potomcima. Mnogo bi prostora uzelo nabrajanje onih koji su nam priskočili u pomoć pri pronalaženju ispitanika. Svima njima hvala, a oni će se ovdje prepoznati. Svojim znanjem i vremenom sve su nam vrijeme na raspolaganju stajali dijalektolozi Mislav Benić i Nataša Šprljan. Istraživanja tijekom 2017. i 2018. godine financiralo je Sveučilište u Zadru. Trajan izvor nadahnuća prijatelji su i kolege s kojima dijelimo isto more: Elisabetta Carpitelli, Elena D’Avenia, Annalisa Nesi, Giovanni Ruffino i Roberto Sottile. A da toga mora nije, ne bismo bili ni ovo malo što jesmo. U Zadru, marča 2018. Autori

9

N. Vuletić, V. Skračić

10

Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji

1

N. Vuletić, V. Skračić

12

Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji

UVOD

1.1. Kako se služiti ovim sveskom Ovaj je rječnik ustrojen po semasiološkome modelu (od forme prema sadržaju).4 S druge strane, nastojali smo, kada god je to moguće, unutar istoga članka okupiti oblike koji po postanju i motivaciji pripadaju zajedno jer takav pristup omogućuje da se svi komentari – o distribuciji varijanata, odnosu prema drugim leksičkim tipovima, etimologiji, motivaciji, značajkama referenta – formuliraju na jednome mjestu. Naprimjer, sve različite glasovne realizacije naziva tipa ˹trlja˺ za ribe iz porodice Mullidae (tȃrlja, tȇrja, trȉlja, tȑja, tȑlja), kao i sve izvedenice (trljȗn, trljȗh itd.) i složeni nazivi (tȑlja blȁtarica itd.) koji pripadaju tome tipu, donose se u istom članku, a ne ondje gdje bi im po abecednom redu bilo mjesto. Protuteža ovome postupku je abecedno kazalo na kraju sveska, u kojemu je svaki zabilježen oblik popraćen što je moguće preciznijom zoološkom definicijom i sveden pod odgovarajuću lemu, naprimjer: tȃrlja Mullus sp. / tȑlja. Struktura rječničkoga članka je ovakva: (1) Lema ili natuknica, otisnuta masno, u pravilu predstavlja najčešću varijantu određenoga leksičkoga tipa, onu koja je zabilježena u najvećem broju govora. Od ovoga se načela odstupa u slučajevima u kojima najčešća varijanta ne predstavlja polazni oblik. Naprimjer, na našem terenu varijanta zubac mnogo je češća od varijante zubatac. Međutim, nominativ jednine zubac nastao je analogijom prema obliku genitiva/akuzativa jednine zubaca, odnosno prema nominativu množine zubaci. Polazni oblik svakako je zubatac, a budući da je posvjedočen u nizu naselja, taj je odabran za lemu. (2) Iza leme slijedi oznaka morfološke kategorije (m. – muški rod, f. – ženski rod, n. – srednji rod, pl. – množina, coll. – zbirna imenica), zatim u zagradama 4

Ima rječnika pučkoga nazivlja, pa i onih etimoloških, koji slijede onomasiološki model. Tako su u Filipijevu višejezičnom rječniku istarske ornitonimije (Filipi 1994) svi različiti nazivi za istu vrstu okupljeni u članku koji za naslov nosi sistematski (znanstveni) naziv odnosne vrste. Isti se princip slijedi i u Filipijevu nizu Istrorumunjske etimologije (Filipi 2006-).

13

N. Vuletić, V. Skračić

Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji

mjesta u kojima je zabilježen odnosni oblik te, konačno, semantička definicija. U nastavku se abecednim redom i u kurzivu navode ostale varijante istoga naziva, svaka popraćena oznakom morfološke kategorije, popisom mjesta u kojima je potvrđena te semantičkom definicijom. (3) Semantička definicija svakog oblika donosi se prema Jardasu (1996) i prema Popisu hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva (NN 147/2014), a u zagradama se bilježi sistematski ili znanstveni naziv (ima slučajeva kada takva identifikacija nije moguća). Različita značenja uvode se masno otisnutim rednim brojevima, npr. 2. (4) Znak → nakon semantičke definicije upućuje na leme unutar kojih se nalaze sinonimi. Npr. s agȁč se tim znakom upućuje na brancȋn, dũt i lȕben, što su sve nazivi za istu vrstu. (5) Znakom ■ uvode se izvedenice, tvorbene varijante, afektivne i pučkoetimološke prilagodbe, pod temeljnim leksemom kojemu pripadaju. Taj se znak ponavlja za svaki derivacijski tip, odnosno za svaku tvorbenu varijantu. Unutar istoga tipa prvo se navodi najčešća varijanta, a ostale slijede abecednim redom, uvijek uz oznaku morfološke kategorije. Različita značenja i ovdje se uvode masno otisnutim rednim brojevima. (6) Znakom □ uvode se oblici koji nisu izvedenice oblika, odnosno leksičkoga tipa koji smo odabrali za lemu, ali su mu po postanju i motivaciji sasvim bliski. Takav je, naprimjer, slučaj naziva pavrag za grdobinu, koji donosimo u članku vražȉca. (7) Složeni nazivi uvode se uvode znakom ♦, unutar članka kojemu po temeljnom leksemu ili po determinantu pripadaju. Složeni nazivi koje nije moguće tako obraditi donose se u zasebnim člancima. (8) Popis literature u kojoj je potvrđena građa uvodi se znakom L. Ta literatura obuhvaća Vinjine popise u drugom dijelu Jadranske faune (broj popisa donosi se u uglatim zagradama), Hirtzov Rječnik narodnih zoologičkih naziva, dijalektalne rječnike s našega područja te pojedine monografije i kraće radove posvećene leksiku govora obuhvaćenih našim istraživanjem.5 Vinjine radove objavljene u raznim časopisima ne citiramo jer je sva građa koja se u njima donosi objavljena u Jadranskoj fauni, a etimološka rješenja prenesena ili revidirana u tom djelu te u Jadranskim etimologijama. Gdje se potvrde iz literature razlikuju od naših, izrijekom navodimo odnosne 5

14

Nismo uzeli u obzir Finkine radove u časopisu Morsko ribarstvo jer su podaci u njima mahom iz druge ruke, a ne navodi se ni geografsko porijeklo građe.

Uvod

oblike. Potvrde za nazive morskih životinja u Benićevoj disertaciji mahom potječu iz naše građe (usp. Benić 2014: Zahvala). Kada znak L unutar pojedinih rječničkih članaka slijedi napomena »nema potvrda u literaturi«, to znači ili da oblici koje donosimo u tim člancima zaista nisu dosad zabilježeni ili da nisu zabilježeni u korištenoj literaturi. Etimološka literatura koja sadrži potvrde za našu građu citira se u odjeljku posvećenu etimologiji. (9) Znakom ● uvode se komentari koji se tiču varijacije odnosnog leksičkoga tipa, odnosa prema drugim leksičkim tipovima, etimologije, motivacije i drugih okolnosti koje su važne za razumijevanje povijesti riječi. Kada se, unutar ovih komentara, govori o određenom tipu naziva, ne o konkretnoj realizaciji, taj se tip donosi u tipološkim navodnicima, bez prozodijskih oznaka, npr. ˹gamburata˺. Znakom → ovdje se koristimo za upućivanje na druge članke, ne samo na sinonime. Od Skokovih i Vinjinih radova u ovome se odjeljku u pravilu citiraju samo ERHSJ, JaFa i JE. U njima sadržana etimološka rješenja najčešće potječu iz starijih Skokovih i Vinjinih radova. Primjena iznesenih načela lematizacije i obrade varijanata zahtijevala je određene iznimke i kompromisna rješenja koja ćemo nastojati objasniti u nastavku. Kada se dva homofona naziva istoga postanja duguju posve različitim motivacijskim impulsima, donose se kao zasebne leme, pri čemu se uvodi numeriranje u eksponentu, npr. vȏ1, vȏ2. Konkretno, nazivi za puževe Hexaplex trunculus i Bolinus brandaris pod vȏ1 motivirani su bodljama na kućici i počivaju na slici sadržaja ‘rogovi’, dok su nazivi za ražu Dipturus batis pod vȏ2 motivirani dimenzijama ribe, gdje je vol metafora za veličinu. Drugi slučajevi formalnoga podudaranja naziva za različite vrste iziskuju rješenje drukčije od netom iznesena. Naprimjer, oblici modralj i modrulj, koji u nekim mjestima označavaju malenu Spicara maena, podudaraju se s oblicima koji u drugim mjestima označavaju morskoga psa Prionace glauca. U obama slučajevima, riječ je o izvedenicama od modar, motiviranima dominantnom bojom jedne i druge vrste. Rješenje bi moglo biti u dvama člancima, *modrȗlj1 i *modrȗlj2. No ako je homofone nazive za modraka i morskoga psa uputno razdvojiti u zasebne rječničke članke, manje je sigurno koliko je korisno naziv modrulj za modraka odvajati od ostalih naziva osnove modr- za tu ribu (modrac, modrag, modrak, modraš, modrava itd.), samo na temelju formalnih razlika. Mnogo ih je ekonomičnije, a za našu koncepciju rječnika i svrsishodnije, sve svrstati u isti članak, uz etimološku obradu na jednome mjestu. Osim toga, tvor-

15

N. Vuletić, V. Skračić

Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji

bena varijacija u nazivima za modraka mogla bi biti i novijega datuma. Zato su svi nazivi za Spicara maena izvedeni od osnove modr- obuhvaćeni člankom kojemu je na čelu najčešća varijanta mȏdrag. Slučaj koji ilustriraju članci žȁba i žȁba kornjȁča odnosi se na različite denominacijske postupke (a onda je i povijest riječi različita). U prvome su okupljeni nazivi za grdobinu, a u drugome za morsku kornjaču. Nazivi za grdobinu tipa ˹žaba˺ predstavljaju plod metafore: grdobina je »nalik žabi«, bilo zato što ima široka usta kao žaba, bilo zato što je »ružna kao žaba«. Nazivi za morsku kornjaču predstavljaju pak slučaj prijenosa naziva s vodozemca na reptila, uslijed asocijacije po bliskosti, odnosno po nekom elementu koji je, u logici pučke taksonomije, zajednički žabi i kornjači.

1.2. Etimologija u ovom rječniku Etimološka komponenta ovoga rječnika svodi se na uvid u bližu etimologiju i motivaciju naših naziva. Takav pristup ima za svrhu zadovoljiti interes čitatelja za osnovnom informacijom o tome jesu li nazivi za pojedine morske životinje nastali unutar našega jezika ili su preuzeti iz drugih jezika; o tome čime su motivirani, ako su nastali unutar našega jezika. Neki bi autori postupili drukčije i posegnuli duboko u jezičnu prošlost. Ovisno o svrsi etimološke obrade, to može biti i nužno. Mi pak držimo da je bliža etimologija sasvim dovoljna za ono što želimo postići ovim sveskom, kao i za geolingvističku i stratigrafsku studiju leksičkih tipova u drugome svesku. U nastavku ćemo sažeto pokušati objasniti zašto. U našem leksiku morske faune iznimno ćemo rijetko naći nazive koji su plod kontinuirana razvoja od praslavenskoga do hrvatskog. U tom slučaju redovito je riječ o prijenosu naziva sa slatkovodne (ili i katadromne) na morsku životinju. To ne iznenađuje kada uzmemo u obzir da je slavenska prapostojbina duboko u evropskoj unutrašnjosti. Velika većina naših ihtionima slavenskoga porijekla plod su kasnijih metafora koje su nastale u različitim fazama razvoja našega jezika (npr. igla, grdobina, konj, kovač, mačka, pas, pauk, prasica, vražica, žaba) ili/i derivacijskih procesa unutar slavenskoga leksičkoga fonda (npr. zubatac). Svrha etimoloških komentara u ovome svesku nije istaknuti da se igla može postanjem svesti na praslavensko *jьgъlà, konj na *konjь, mačka na *máčьka, pas na *pьsъ itd. Osim toga, kada nam je pored-

16

Uvod

benom rekonstrukcijom moguće utvrditi da naše pas potječe od psl. * pьsъ, spoznaje o eksternoj povijesti jezika teško da nam dopuštaju pomisliti da bi naziv pas za morskoga psa postojao u praslavenskom razdoblju. Vjerojatno jest u razdoblju koje nazivamo općeslavenskim (otprilike od 7. do kraja 11. st.), kada je stanovništvo koje je govorilo slavenskim već ovladalo morem, što se, osim iz povijesnih vrela, može zaključiti i iz glasovne povijesti naziva za morske životinje koji su posuđeni iz drugih jezika.6 No možemo ustvrditi bez oklijevanja da je u pitanju metafora pomoću slike sadržaja ‘pas’, ‘životinja oštrih zuba’, izražena slavenskim jezičnim sredstvima. Pritom je dopušteno upitati se javlja li se ta metafora samostalno unutar našega jezika ili je riječ o kalku na neki dostupan romanski naziv koji počiva na slici sadržaja ‘pas’. Naša analiza staje na toj točki: naziv pas za morskoga psa hrvatska je riječ pas, uz pozivanje na literaturu u kojoj je to očito etimološko rješenje već ovjerovljeno (za ihtionime su to mahom Jadranska fauna i Jadranske etimologije te Skokova djela).7 Tko želi uvid u rekonstruirane praslavenske oblike, posegnut će za etimološkim rječnicima, od Skokova Etimološkoga rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika, preko novoga Etimološkog rječnika hrvatskoga jezika, do serije Etimologičeskij slovar’ slavjanskih jazykov i Derksenova Etymological Dictionary of the Slavic Inherited Lexicon. Jednak tretman imaju i italoromanske posuđenice. Naprimjer, kao izvor naziva bukanjkȏva za čaču donosi se mletačko boca in cao, s pozivanjem na našu etimološku literaturu u kojoj se takvo rješenje, i u ovom primjeru prilično očito, zastupa. Pritom ne ulazimo u to da mlet. boca potječe od lat. bŭcca, a mlet. cao od lat. caput. Samo porijeklo mletačkog ihtionima (koji usto vjerojatno predstavlja kasniju, autonomnu mlet. tvorbu, a ne naziv naslijeđen iz latinskog), nije od važnosti za činjenicu da su neki naši govori posud...