Srednji Vijek - PRVI Kolokvij SKRIPTE PDF

Preview

Summary

OPĆA POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA (1. kolokvij) I. Goldstein – Grgin: „Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku“ RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEĆU 1. Političke prilike -srednji vijek nije radikalan prekid sa Antikom – izrasta na baštini Rimskoga Carstva -rimska civilizacija kao jedina civilizacija; svi izvan l...

Description

OPĆA POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA (1. kolokvij)

I. Goldstein – Grgin: „Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku“ RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEĆU 1. Političke prilike -srednji vijek nije radikalan prekid sa Antikom – izrasta na baštini Rimskoga Carstva -rimska civilizacija kao jedina civilizacija; svi izvan limesa su barbari -„ekumena“ kao naseljeni prostor RC u odnosu na nenaseljena područja je ekvivalent globalizacije -car je „božanstvo“ nosi naziv „dominus“ (gospodar) – sve što mu pripada je sveto i njegova riječ ima snagu zakona -Dioklecijan kao istočnjački despot 284. preuzima apsolutne ovlasti – uvodi sistem tetrarhije (dva augusta i dva cezara) – illustrisimussi (najodličniji) kao administracija na njegovu dvoru -u administrativnom smislu Carstvo je podijeljeno na četiri prefekture (prefekt), zatim na dijaceze (vikari) i zatim na provincije (guverneri) -civitas kao osnovna jedinica uprave (carska, prefekturska, provincijska) – gradska općina, njoj podređena seoska naselja – problem korupcije u gradskoj upravi -Božje insittucije Laktancija u kojem se opisuje previsoke porezne namete 2. Ekonomsko i društveno stanje -egzistencija stanovništva utemeljena na poljoprivrednim djelatnostima -trgovina luksuznom robom nagriza ekonomiju RC – istočnu robu plaćaju u zlatu -poduzetništvo i proizvodnju Rimljani smatraju sramotnim poslom; ne iskorištavaju stvarne potencijale (vodenice, para) -slabljenje ekonomske snage malog zemljoposjednika -stagnacija ratnih osvajanja kao jedan od uzroka krize uz odljev zlata -kriza trgovine vodi ka krizi gradova (civitas) – to vodi prema upravnoj i političkoj krizi -kupovanje senatorske titule kao znak nobiliteta 1

-villa – veleposjedi – zakupci plaćaju najam vlasniku koji može presuđivati u sudskim sporovima između svojih radnika i tako se tu carska vlast ne može uplitati – autarkija -pisma Sidonija Apolinara opisuju život galorimskog plemstva -radnici i robovi (manumisija, stagnacija osvajanja – smanjivanje broja) kao radna snaga na imanju -servi casati – okučeni robovi kojima se dodjeljuje kuća i zemlja (dio uroda) -Koloni su većina zemljoradničkog stanovništva na zemljoposjedu – nasljedno pravo obrađivanja čestice zemlje koja je u vlasništvu zemljoposjednika – nemaju pravo seljenja -curiales (kurijali) – jedini mali zemljoposjednici koji su mogli očuvati posjede, niže od senatora – čine upravljačko tijelo u civitas – nezavidan položaj -težak položaj obrtnika i trgovaca – prisile za ostanak u neprofitabilnim zanimanjima 3. Književnost, obrazovanje i umjetnost -Rimljani barbarizirani mnogo prije barbarskih provala – stagnacija obrazovanja (samo krš. sp.) -jača romanizacija, po jezičnom pitanju, je na Zapadu – kasnije to čini razliku dvaju dijelova C gube se podaci o helenističkoj filozofiji i znanosti -obrazovanje zasnovano na kompedijima i kompilacijama ranijih latinskih autora -primjer intelektualnih interesa kasnog Carstva – Vjenčanje Merkura i Filologije Marcijana Kapele – enciklopedijski udžbenik – začetak sedam slobodnih vještina – spis će se koristiti tokom srednjeg vijeka u obrazovne svrhe -gramatika, retorika i logika čine trivium (studij jezika); aritmetika, geometrija, astronomija i glazba čine quadrivium (znanstvene predmete) -oštra dekadencija umjetnosti 4. Vjera -veliki interes za vjeru i vjerska pitanja -viši slojevi priklanjaju se stoicizmu (pokoravanje univerzalnom zakonu u svrhu sreće, jednakost) utjecaj na rimsko pravo; potvrda Karakalinim ediktom -kršćani ne priznaju druge vjere i nelojalni su RC; ne sudjeluju u vjersko-rodoljubnim ceremonijama – kasnije veći odaziv zbog koherentnosti, žrtve, jednostavnosti i logičnosti kršćanstva -Dioklecijanov progon kršćana – Dominis u Saloni, Kvirin u Sisku, Polion u Cibalama to priskrbljuje nove sljedbenike kršćanstvu

2

-Konstantin kao prvi car-zaštitnik kršćana na Zapadu 312. pobjeda na Milvijskom mostu nad Licinijem i 313. Milanski edikt kojim priznaje „kršćanima i svima ostalima da po slobodnom izboru slijede religiju kakvu sami hoće“ -vraćanje konfisciranih zgrada kršćanskim općinama -Trijumf kršćanstva tako omogućava da se Crkva temeljito reorganizira -u vremenima progona kršćani su ujedinjeni u svojim zajednicama koje vodi biskup -područje nad kojim upravlja biskup (dijaceza) treba odgovarati području rimske civitas – ustroj temeljitije uspostavljen na Zapadu, dok na Istoku jursidikcija nerijetko ne prelazi grad -Milanskim ediktom kler je izuzet ingerencija građanskog sudstva te se njima bave crkveni sudovi kojima predsjedaju biskupi -država priznaje i kaznu ekskomunikacije (zabrana sudjelovanja u bilo kojem kršć. ritualu i kontakt sa kršćanima) ekskomunikacija vrijedi za sve pravovjerne crkve -biskupi većih gradova imaju i veći prestiž te autoritet  to se posebice odnosi na biskupe velikih gradove čije su crkve osnovali apostoli Antijohija, Aleksandrija, Carigrad (zbog car. prijestolnice, a ne zbog apostola) i Jeruzalem su Istočne patrijaršije – na čelu patrijarsi -na Zapadu – Rimska crkva jedina koja je mogla dokazati da ju je osnovao apostol – Petar; prvi papa rimski biskupi nasljeđuju značaj koji je imao njihov prethodnik; moć koja će evoluirati u srednjovjekovno papinstvo -Kršćanski carevi 4. st smatraju kako imaju pravo da podvlaste Crkvu i sazivaju koncile te biraju dostojanstvenike; Teodozijev zakon koji zabranjuje ponovno krštenje; Euzebije iz Cezareje razrađuje viziju kršćanske teokratske vladavine – car kao božanska imitacija propast Zapadnog carstva oslobađa Rimsku crkvu takvog odnosa -na Istoku taj trend se proteže do kraja vladavine Justinijana (odbačena ideja da se vlast može dijeliti sa crkvenim dostojanstvenicima) -jačanje prvih hereza – pitanje ispravnog tumačenja -Arijanstvo kao važniji heretički pokret koji izrasta iz preispitivananja naravi Krista -Arijanstvo je nauk koji je propovijedao aleksandrijski svećenik Arije – Isus iako je bog, nije ravnopravan Bogu Ocu, već ga je Bog Otac stvorio te on nije od iste tvari kao i Bog Otac i nije vječan kao on -Snažan utjecaj ove sekte na Istoku, čak prijeti i građanskim ratom u Carstvu -325. Konstantin saziva prvi opći crkveni koncil u Nikeji definiranje pravovjerne dogme koju podržava Zapadna Crkva, određeno je da se arijanski misionari pošalju da propovijedaju kršćanstvo kao misionari među Germanima – Ulfila najpoznatiji takav misionar -Germani prihvaćaju arijanstvo – kasnije novi vjerski sukob nakon provala 3

-Manihejstvo je suparnička vjera koja je predstavljala stalnu opasnost za Crkvu; sekta dobiva ime prema Maniju koji propovijeda u Perziji – progoni vrlo efikasni, pa se i ne zna što su zapravo propovijedali (perzijska, židovska i kršćanska vjerovanja) -Veliki kršćanski mislioc i filozof patristike Aurelije Augustin je prihvatio manihejstvo i vjerovao u njega devet godina prije no što je prihvatio pravovjerno kršćanstvo -rast bogatstva i broja sljedbenika i oportunista Crkve nakon Milanskog edikta -takva ekspanzivna Crkva nije mogla svima nametnuti asketičke načine življenja koji su kitili njezine prve sljedbenike – počinju se izdvajati oni koji nastoje dokazati kako su najpraviji kršćani stvaranje monaškoga ideala, čiji su sljedbenici izbjegavali sva iskušenja svjetovnoga života i odlazili na pusta mjesta kako bi se posvetili religioznom životu -sv. Antun Pustinjak (D. Egp.) je najglasovitiji od prvih asketa; prodao svu imovinu i povukao se u pustinju; borba protiv arijanstva; -Dendriti, poput Davida iz Soluna su živjeli na drveću -Stiliti, poput sv. Danijela i sv. Simeona su živjeli na stupovima -Aleksandrijski biskup Atanazije je poveo dva monaha u Rim i potaknuo interes za pokret -sv. Jeronim, propagator monaškog pokreta, značajan kršć. Pisac; osniva asketsku zajednicu u Rimu -kada u 6. stoljeću Benedikt organizira redovnički pokret redovništvo postaje kršćanski ideal i na Zapadu -najutjecajniji teolog 4. st je Aurelije Augustin; pokrstio ga sv. Ambrozije; branitelj kršćanstva i duhovni vođa; napadao je pelagijsku herezu (negirala istočni grijeh), minimizirao predestinaciju -Ispovijesti, svojevrsna autobiografija Augustina, opisivala atmosferu kasnoga Carstva -lojanost prema carstvu zamjenjuje lojalnost prema crkvenim dogmama i kršćanstvu – potonje postaje najživotniji element rimske civilizacije

PROPADANJE RIMSKOG SVIJETA NA ZAPADU Germanska plemena -Germanija Publija Kornelija Tacita je jedan od temeljnih izvora koji opisuje germansko rodovsko uređenje slično prvobitnoj rimskoj demokraciji -Germani znaju uzgajati žitarice, pretvaraju zemlju u obradive površine i pašnjake; lov; stočni fond važniji od zemlje; raspršeno i malobrojno germansko stanovništvo sklono migracijama -koriste željezo; sofisticiran zlatni nakit; znaju tkati platno i štaviti kožu -germani nemaju gradove već žive u seoskim naseljima 4

-plemenska organizacija; porodice-zadruge; krvna osveta; plemena vodi jedan kralj-vođa koji potječe iz odličnije porodice, realne ovlasti ima samo u doba rata -važne se odluke donose na narodnoj skupštini na otvorenom polju u vrijeme mladog ili punog mjeseca – sastanci pod punom ratnom opremom -germanska ratnička družina komitat vjerno je privržena svome vođi i to je jedna od najjačih veza u političkom životu Germana – najvažnija lojalnost osobi, a ne instituciji -nemogućnost ustroja političkih odnosa u germanskog stanovništva – nema vizije države -odličnost i bogatstvo nekih porodica se počinje pretvarati u nasljednu karakteristiku što je zapravo prva naznaka stvaranja plemstva -pravilo poligamije, čak u svrhu političke ženidbe, žene u podređenom ali i cijenjenom proročkom položaju -žrtvovanje životinja božanstvima; nejasno jesu li jeli ljudsko meso (Karlova zabrana Sasima) -konzumacija konjetine, nakon prihvaćanja kršćanstva se počinje smatrati kao zaostalim vidom germanskoga poganstva -ne postoji germanska organizirana vjerska struktura -postepeno se manje germanskih plemena ujedinjuje u jedan čvršći savez pod vodstvom jednog čovjeka – primjer Alemana („svi ljudi“) -trajniji pečat na europsku povijest ostavlja plemenski savez Franaka („slobodni ljudi“) -kontakti sa Rimljanima djeluju pozitivno na Germane; porobljeni Germani naseljavaju se u statusu kolona; postupna germanizacija rimske vojske (barbarizacije) -ne postoji zajednički germanski plan o uništenju Carstva, aktivna rimska diplomacija među Germanima, poticanje huškaćkih ratova -Germani zapravo žele iskoristiti u većoj mjeri pozitivne strane rimske civilizacije Germanske seobe -Ostrogoti smješteni kod pricrnomorskih stepa (istočni Goti), zapadno od njih naseljavaju se Vizigoti (zapadni Goti) -na srednjem Dunavu naseljeni Vandali -selidbe potiču vanjski pritisci i primitivne zemljoradničke metode -od 4-13. st. kroz vrata Urala prolaze konjički divljački narodi Huna, Mađara, Avara, Pečenega, Mongola uralo-altajska skupina naroda - nomadi -rast vojski nomadskih naroda je po principu lavine; Ostrogoti su prvi poraženi do istrebljenja od strane Huna – Jordan (O podrijetlu i djelima Gota) opisuje Hune 5

-Vizigoti, u strahu od Huna, mole cara za prelazak na rimski teritorij što im ovaj i odobrava, budući da su već u statusu federata -Ulfila se bavio pokrštavanjem Vizigota na arijanstvo – preveo Bibliju na gotski; izmislio gotsko pismo (zasnovano na grčkom alfabetu dodajući oblike slične runama i latinici) kako bi uopće omogućio prevađanje Biblije – u međuvremenu arijanstvo proglašeno herezom -376. car Valent dopušta Vizigotima da prijeđu dunavski limes, ali da moraju odložiti svoje oružje – rimski odredi koji su to trebali sprovesti se najviše koncentriraju na pljačke -revoltirani Vizigoti se pobunjuju protiv tog tlačenja i počinju sa pljačkanjem – 378. kod Hadrijanapolisa potučene rimske trupe i pogiba car Valent od strane Vizigota -379. Teodozije, posljednji car ujedinjenog Carstva uspijeva uglaviti mir sa Vizigotima koje uvodi u svoju vojnu službu -395. Teodozije ostavlja carstvo dvama sinovima – Arkadije koji vlada istočim dijelom sa središtem u Carigradu i Honorije koji od 401. vlada u Ravenni -zbog njihove malodobnosti, stvarnu vlast preuzimaju regenti – na Zapadu ključan Stilihon (Vandal) -pobuna Vizigota pod Alarikom – iskombinirano da se nasele u Epir i da Alarik postane vojskovođa Ilirika – vizigotska ekspanzija po čitavom Iliriku -Stilihon, kao dobar strateg i diplomat zahtijeva od dvora kupovanje mira Vizigota – u sumnji, car Honorije ga je smaknuo -410. zbog slabog Honorija, Vizigoti pod Alarikom zauzimaju Rim, pljačkaju ga tri dana i uzimaju carevu sestru Galu Placidiju kao zarobljenicu – prva pljačka Rima nakon galske -Božja država Aurelija Augustina kojom je odgovorio na kritičare koji su tvrdili kako je ova kriza carstva rezultat gnjeva starih bogova rimskoga panteona – razvijanje Aurelijeve ideje kako će Božji grad uvijek postojati, iako je najveći grad na svijetu pretvoren u ruševine -Atalauf vodi Vizigote u Hispaniji i ratuju pod Valijom na strani Carstva protiv Sveva, Alana i Vandala – osvajaju područje od Gibraltara do Loire te tamo osnivaju svoje kraljevstvo („u službi“) -451. Vizigoti se bore na strani careva vojskovođe u bitki na Katalaunskom polju protiv Huna – vizija Vizigota kao autonomnog naroda unutar Carstva -Gala Placidija, rodila je cara Valentijana, te je postala regentica i stvarni vladar idući 25 godina u Zapadnom dijelu Carstva, njezin grob u Ravenni važan arhitektonsko-likovni spomenik -Vandali su, iskoristivši komešanja Carstva i Vizigota – provalili preko Galije do Hispanije i osnovali četiri kraljvestva (dva vandalska, svevsko i alansko) – Vizigoti ih otamo potjerali -Vandalski kralj Gajzerik je poveo svoj narod u novu selidbu – u Afriku, prije toga popis stan.

6

-Vandali bezuspješno opsjedaju Hipon Regio kojeg je branio ostarjeli sv. Augustin – osvajuju Kartagu 439. te su zagospodarili talijanskim otočjem – „Vandalsko pomorsko carstvo“ i snažan prekid komunikacija Sredozemljem -455. pljačkaju Rim, ali na nagovor pape Leona I. Velikoga ipak obuzdavaju divljaštvo – svejedno se zadržava pojam „vandalizam“ -na sj. Afrike uništavaju rimsku aristokraciju i nameću arijanstvo -u doba Gejzerika Vandalska je država ravnopravna sila Sredozemlja, a 534. nakon jednog pohoda bizantskoga vojskovođe Belizara – nestaje vandalska država -Burgundi se od Ženevskoga jezera nekako naseljavaju i duž Rhone -preostali Ostrogoti dobivaju pravo naseljavanja u Panoniji, na Katalaunskom polju staju uz Hune -pod vodstvom Teodorika, Ostrogoti se upliću u unutarnje sukobe Carstva i djeluju protiv cara Zenona -410. pod naredbom Stilihona započinje kompletno iseljavanje rimske vojske ali i stanovništva iz Britanije – nanovo keltska zemlja -441. Angli, Sasi i Jiti nadiru u Englesku – najsnažnije brisanje rimske civilizacije -u Doba Gale Placidije, zadržava se jača carska kontrola Italije, glavnu ulogu u vojnim pitanjima ima Aecije – posljednji veliki rimski vojskovođa; 437. obuzdao Burgunde, zadržao Franke i kontrolirao Vizigote – korištenje načela divide et impera -vrhunac hunske „države“ pod vodstvom Atile – prisilio cara Teodozija II na plaćanje godišnjeg danka; prodire prema Galiji gdje ga je dočekala rimska vojska (Vizigoti, Burgundi, Alani, Franci) pod vodstvom Aecija koja ga je uvjerljivo porazila na Maurijakijevom polju 451. -452. Atilina vojska prodire u Italiju i ruši Akvileju, mnogi stanovnici u strahu pred Atilom bježe i osnivaju naselje na obližnjim lagunama – Venecija -452. Leon I. Veliki je sklopio mir sa Atilom – prvi puta da papa staje u obranu Rima, a ne car -značaj pobjede na Katalaunskim poljima je svojevrstan mit -454. Valentijan ubija Aecija, kasnije ga osvećuju i ubijaju Valentijana – 455. se može uzeti kao kraj carske političke moći na Zapadu -sljedeći su carevi bili potpuno nevažne ličnosti, glavnu riječ imaju vojskovođe – posljednji takav vojskovođa Orest, proglasio je svoga 12 god sina Romula 475. za Cara -potonji dobiva naziv „Augustulus“ (carić) – vođa pobune protiv njegova oca, Odoakar, svrgava Romula, ali mu pošteđuje život – rimski Senat šalje poruku istočnom caru Zenonu kako nema potrebe za carom na Zapadu te kako je dovoljan samo jedan za čitavo područje Rimskoga carstva – Zenon 476. proglašava Odoakra vrhovnim zapovjednikom Italije u Carevo ime

7

pad Zapadnog Rimskog Carstva – događaj pretjeranog značaja -Zenon kao jedini car nastoji istaknuti svoje ovlasti na Zapadu; počinje huškati Ostrogote koji pod vodstvom Teodorika dolaze pod zidine Carigrada – Teodorik je imao titule patricija i konzula – prema dogovoru sa carem, trebao je svrgnuti oholog Odoakra u Panoniji te tako postati carski predstavnik na Zapadu – plan ostvaren -493. Teodorik zavladao Italijom nakon što je porazio Odoakra – stvara ostrogotsku državu u kojoj se čuvaju rimske društvene i kulturne tradicije; prihvaća vrhovništvo bizantskog cara te je careva slika otisnuta na ostrogotskom novcu – Teodorik je u stvarnosti samostalana vladar, slično kao i Aecije zavađuje druge germane – on je prije svega Germanski kralj, a tek onda rimski vojskovođa – paraleno stvaranje drugih barbarskih kraljevstava u Europi Barbarska kraljevstva na Zapadu -RC preživljava kao politički ideal, kultura i civilizacija ostaju nazočni u brojnim negdašnjim teritorijima, osim u Britaniji -stanovnici Zapada nisu smatrali kako je vrijedno truda očuvanje Carstva -religioznost zamjenjuje patriotizam -Istok ima uspješniju ekonomiju – prvenstveno trgovina (keramika, pogoni serijske proizvodnje) -Barbari žele svoju autonomnost bez pokoravanja Caru, Rimljani ne žele plaćati visoke poreze -Italorimsko stanovništvo pod Teodorikom uspijeva očuvati vlastito sudstvo i administraciju -sustav tercije kojim Ostrogoti dobivaju trećinu prihoda s rimske zemlje; međusobne sporove rješavaju mješoviti sudovi; velike količine podijeljene nekorištene zemlje; Ostrogoti preuzimaju rimski način proizvodnje u poljoprivredi - villa -Teodorik poklonik rimske kulture – poticaj kulturnih radova – okupljanje rimskih intelektualaca (tajnik Kasiodor – najobrazovaniji čovjek svoga doba) – Knj. el. u zak. odred. -Boecije u Teodorikovoj službi – podrijetlom iz rimske aristokracije; sačuvao i preveo djela Aristotela o logici, Euklidovu geometriju, Aristotelovu mehaniku, Pitagorine muz. Teor. -optužen za veleizdaju, u zatvoru piše Utjehu filozofije -Teodorik potiče i poljoprivredne djelatnosti, obnavlja zapuštene ceste i održava akvedukte; očuvanje javnih zgrada i spomenika, nastavak tradicije panem et circenses -njegova vladavina je razdoblje mira – ekspanzija do Rhone i Dunava; nije izgradio dugotrajnu državu arijanska vjeroispovjest Ostrogota -u vremenu zadnjih godina njegove vladavine raste Teodorikova nesnošljivost prema pravovjernoj crkvi i rimskoj administraciji (tast Simah)

8

-534. dolazi sin Atalarik – regentica Amalasvinta koju je ubio njezin bratić/muž Teodat reakcija cara Justinijana koji se nameće kao zaštitnik legitimiteta nasljeđivanja na vladarskom prijestolju – nakon uspješnog Belizarovog pohoda na Vandale 535. Justinijan napada Ostrogote – 541. Totila uz pomoć kuge i obećanja robovima uspijeva odbiti bizantsku ofenzivu 554. završava se više štetna negoli korisna (opsade Rima, akvedukti) bizantinska rekonkvista u Italiji -Eunuh Narzet preuzima vlast u Italiji u ime cara – oportunist – tokom provale Langobarda gotovo da i nema otpora lokalnog stanovništva -546. kao zahvalu od Justinijana, Langobardi (domicilno Laba) dobivaju pravo naseljavanja u Panoniji – neutralizacija Gepida – mnogo veći kontakti sa rimskom civilizacijom -568. preko Postojnskih vrata Langobardi pod kraljem Alboinom dolaze u Furlaniju – osvajaju dolinu Po, neuspješne opsade Ravenne i Rima (Grgur I.), Benevent i Spoleto -Genova, Rim, Napulj, Venecija, Ravena, Anconski Pentapol i Sicilija pod Bizantom -751. Langobardi osvajaju Ravenu i ruše Ravenski egzarhat – to potiče franačku akciju protiv njih -ravenski egzarh je glavni predstavnik Carske vlasti u Italiji – vojnici-zemljoradnici ga brane; sam egzarhat je uvođenje svojevrsnog izvanrednog stanja u svrhu spašavanja posjeda -na čelu Rimskog Dukata je bio dux, ali papa Grgur I preuzima ingerencije civilnih vlasti te ima rastući ugled i utjecaj – papa postepeno preuzima vlast u Rimu – pretenzije: Ancona, Ravenna -Angli i Sasi nakon doseljenja 441. formiraju desetak kraljevstava koja se kasnije reduciraju na njih sedam, tzv. Heptarhiju: Nortumbrija, Mercija, Wessex, Essex, Kent, Sussex, Ist. Anglija -slobodn...