Srednji Vijek - Drugi Kolokvij SKRIPTE PDF

Preview

Summary

OPĆA POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA (2. kolokvij) I. Goldstein – Grgin: „Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku“ USPON ZAPADNIH MONARHIJA -krajem 11. st stanovništvo je podložno različitim autoritetima – seljaštvo je podređeno neposrednom feudalnom gospodaru; vlastelin ima sudsku nadležnost i neka prava;...

Description

OPĆA POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA (2. kolokvij)

I. Goldstein – Grgin: „Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku“ USPON ZAPADNIH MONARHIJA -krajem 11. st stanovništvo je podložno različitim autoritetima – seljaštvo je podređeno neposrednom feudalnom gospodaru; vlastelin ima sudsku nadležnost i neka prava; crkveni sudovi mogu uređivati odnose među ljudima -feudalne i partikularističke elite igraju glavnu ulogu – Francuska, Engleska i Španjolska imaju jačanje središnje vlasti kralja – kraljevstva postaju učinkovita teritorijalno-politička tijela ENGLESKA -krajem 11. st naziru se stare podjele na normansko i anglosasko stanovništvo -kralj ovisan o velikašima u slučaju prikupljana vojske i vođenja središnje uprave -1100. umire Vilim Osvajač  najmlađi brat Henrik I uzima kraljevsku riznicu te se kruni za kralja iako je tada živ stariji brat Robert Normandijski  Henrik I. je velikašima potvrdio poveljom dotadašnja prava i status i tako je stvoren presedan za kasnija ugovorna rješavanja odnosa između plemstva i kralja -Henrik I. ženi Editu (Alfred Veliki) – pokušaj zbližavanja sa anglosaskim elementom stan. -poziva natrag protjeran Cant. Nad. Anselma (1033-1109); 1106. Henrik se odriče investiture znakovima duhovne časti, ali zadržava pravo na zakletvu vjernosti prelata -Henrik ima potporu većine Engleske  oduzima Normandiju Robertu; Henrik nesmetano može krenuti putem jačanja daljnjeg autoriteta kraljevske vlasti -pojava novih uvježbanih upravnih službenika; čuvanje spisa; kraljevski činovnici; pojava očuvanih financijskih spisa (rola) spec. za Eng.  jačanje središnjih financija omogućava kralju prevlast nad barunima + trajan izvor prihoda -kraljevski suci počinju dolaziti na teret i obavljati (isključivo) sudske funkcije umjesto šerifa -Henrik I. dobiva nadimak „Lav Pravde“ zbog uspjeha reformi: nove uprave i sudstva  mirnodopski period – kohezija naroda -1135. umire Henrik I – nasljednik Matilda – udana za grofa od Anjua i zato plemstvo promiče kandidata Stephena od Bloisa (1135-1154)  nameće se za kralja, daje plemstvu povelju sa sloboštinama i daje ustupke Crkvi 1

-Matilda i grof od Anjua pokreću građanski rat oko prijestolja – najviše profitiraju baruni koji vješto mijenjaju strane i stječu velike posjede, strada seljaštvo – Stjepan se održava na vlasti kompromis među zaraćenim stranama: Stjepan mora priznati Matildinog sina za nasljednika -Henrik II Plantagenet (1154-1189) – ima iskustva od 1150 u vladanju i upravi; nasljeđuje Anjou i Touraine od oca -1152. Henrik II ženi najbogatiju Eleonoru Akvitansku – dobiva Poitou, Guienne i Gaskonju – još prije uzimanja engleske krune, dakle, on je najveći zemljoposjednik na francuskom tlu -Engleska, s obzirom na navedeno, ide u drugi plan – ali Henrik II je promicatelj kvalitetnije uprave i pravnog sustave te vlasti u Engleskoj povijesti -za troškove u Francuskoj treba birokratizirana i organizirana engleska monarhija; Henrik II postaje usredotočen i okrutan – sili velikaše na predaju utvrda, uništava pljačkaške bande plaćenika – obnavlja upravu tako da su središnju upravni i sudski službeni nesmetano djelovali u Kraljevstvu -nameće prvenstvo državnog sudstva – svi važniji sporovi vođeni pred kraljevim sucima -uvodi istragu u postupke – umanjuje ugled čitavog plemstva -1166. u Clarendonu, odlukom porotnoga suda, putujući suci i šerifi su dužni tražiti na terenu pouzdane ljude porotnike – dužnost im je pod zakletvom otkriti imena osumnjičenika – time se umanjuje krivičnopravna nadležnost feudalca i to dolazi pod jurisdikciju kralja -stvaranje središnjeg suda – kralj želi zadržati kontrolu nad određenim sporovima; želja da se dugotrajni postupci ubrzaju – samo najvještiji članovi kurije preuzimaju ove dužnosti sudovanja i dobivaju najvažnije slučajeve -tu će se sukobiti s Crkvom – uz podršku Stjepana, Crkva je uvođenjem kanonskoga prava ojačala utjecaj u sudstvu  ovlasti: oporuke i bračni odnosi -žele i da svi slučajevi kršenja zakletve dođu pod ovlasti Crkve -Henrik II. ne želi da neki izbjegnu njegovu presudu jer su tobože dio svećenstva -sukob sa canteburyjskim nadbiskupom Thomasom Beckettom (ranije su bili prijatelji, pomogao oko dolaska na prijestolje) – njegovim imenovanjem za CNB želi suradnju eng. Crkve i sred. Vlasti -1164. kulminira sukob Henrika II. Plantageneta i Becketta u sporu oko nadležnosti nad suđenjima službenicima – Beckett popušta pod velikim pritiskom nakon čega Henrik II saziva koncil u Clarendonu kako bi se ondje pismeno utvrdilo englesko običajno pravo – konačni dokument proizašao s tog zasjedanje su „Clarendonske konstitucije“ – Beckett to ne prihvaća -Konstitucije su smanjivale prava Engleske crkve – prelati ne mogu napustiti Kraljevstvo bez odobrenja kralja, zabrana priziva papi te se reduciraju nadležnosti crkvenih sudova 2

-papa je zaokupljen Fridrikom I; prelati se ne protive Konstitucijama; Beckett se obraća papi Aleksandru III koji ga mora odbiti kako ne bi izgubio vezu sa jakim zapadnim monarhom -1170. iz Francuske Henrik II šalje četiri viteza koji su ubili Becketta u Canteburryju; kralj iskazuje pokajanje jer to „nije“ htio – izbičevan u Canteburryju – ne uspijeva podvrgunti crkveno sudstvo središnjoj kraljevskoj vlasti (priziv papi, pravo da svećenstvu sude kanonski sudovi) -to je poslužilo i plemstvu koje se buni protiv kralja – okupljanja na Beckettovom grobu; Henrik II suzbija ustanike uz pomoć plaćeničke vojske – zarobljen je i škotski kralj koji je morao postati Henrikov vazal -slabi centralizacija – sinove Henrika podržava Filip II August u razgrabljivanju posjeda; umire 1189. -nasljednik Henrika II, Rikard Lavljeg Srca (1189-1199) isto boravi većinom izvan Eng, a da se to ni ne primijeti to je omogućio snažan upravni i sudski aparat -porezi: za otkupninu; na nekretnine - Rikard unatoč tomu ostaje popularan u Kraljevstvu -Ivan Bez Zemlje (1199-1216) – nesimpatična osoba i jedan od najneuspješnijih eng. Kkraljeva kralj)

 njegovi su protivnici Inocent III (jedan od boljih papa) i Filip August (sposoban

-korištenje feudalnog mehanizma: Filip II August i dalje ima nominalno seniorsko pravo nad Ivanom te ga poziva na sud oko nekog nevažnog spora – ovaj to odbija, a Filip ima izgovor da mu oduzme sve feude na francuskom tlu i objavi rat + priznanje Ivanova nećaka Artura Bretonskoga za legt. Naslj. Andžuvinskih posjeda – ovaj ga je zarobio i ubio – plemstvo na strani FR -do 1204. Ivan gubi sve francuske posjede izuzev Gaskonje i dijela Poituoa -1204. jača anglosaski element – baruni nezadovoljni kraljem i nameću se kao zaštitnici zemlje od 1216. engleski jezik postaje jezik pisane kulture -1205. dva pretendenta za poziciju CNB – jednog podupire kler, drugog kralj; spor je iznesen pred Inocenta III (1198-1216) koji odbija izbor obojice -pod pritiskom pape u papinskoj kuriji za to je mjesto odabran englez Stephen Langton, pariški profesor teologije -Ivan ne priznaje taj izbor (zbog proceduralnih razloga) i zauzima posjed CNB – Inocent III proklinje engleskog Kraljevstvo, a kralj zapljenjuje svu crkvenu imovinu – svi prelati bježe iz Engleske -kralj time stječe velika materijalna sredstva -1209. Inocent III izopćuje Ivana iz Crkve – bez nekog utjecaja; zato papa ovlašćuje Filipa II Augusta da u njegovo ime kazni Ivana te mu obećaje englesku krunu kao nagradu 3

-1213. Ivan se miri s papom – mora priznati Langtona za novog primasa Engleske i vratiti sva crkvena imanja; Ivan predaje Englesku papi te ju dobiva natrag kao leno, i time je izravno priznao da je papin vazal -Ivan se povezuje sa Otonom IV. (1177-1218) i sa nekim francuskim plemićima kako bi im vratio posjede na fr. tlu – za vojsku mu je potrebna pomoć baruna koji ga skupa sa predvodnikom Langtonom ucjenjuju i traže privilegije iz doba Henrika I -Ivan se povlači iz bitke; njegove franskuske saveznike poražavaju Francuzi kod Bouvinesa 1214. i time je on potpuno diskreditiran kao vladar -pobuna velikaša i zahtjevi – zauzimaju London 1215. -Magna Carta Libertatum 1215  Ivan je ovjerava kraljevskim pečatom što je prekretnica u određivanju položaja i uloge središnje kraljevske vlasti – početak procesa ograničavanja vlasti kralja; povelja se bavi isključivo plemstvom -to nije parlamentarizam, već je riječ o dokumentu koji su sastavili velikaši kako bi očuvali svoje političke i gospodarske interese – baruni žele ograničiti vlastita novčana davanja kralju -Magna Carta je prekretnica u razvoju europskog i svjetskog prava: *kralj (vladar) obvezan poštovati zakone i običaje kraljevstva te da u prekršaju može biti kažnjen *baruni kao kolektivno tijelo su nadležni za kontrolu kralja; da li on poštuje zakone -paralelno sa centralizacijom monarhije jača i uloga plemstva kao protuteže kralju -srednje i niže plemstvo ubacuje članak kojim se dopušta da kraljevski suci svake četiri godine obilaze svaku grofoviju – kralj ne gubi puno prava – jača uloga dvorskih pravnika -kralj od sada mora prihode prikupljati od poreza uz pristanak baruna, a ne od plemstva -Inocent III. poništava Cartu – Luj ratuje u ime oca Filipa Augusta kojega zovu baruni; 1216. na vlast dolazi Henrik III., pobuna je minula – William Marshal, istaknuti barun i regent Henrika III. nanovo izdaje Cartu – povelju ovjerili papini legati, maknuta ograničenja kraljeve vlasti -Inocent III u slučaju Ivana Bez Zemlje primjenjuje u praksu klasični feudalni odnos seniorvazal FRANCUSKA -nakon 1100. vlast obnaša Luj VI. Debeli kojemu je otac Filip I u potpunosti prepustio upravljanje -Luj u Ille de Franceu na poziv gradova i samostana kojima velikaši krše prava kažnjava te velikaše i na ovoj kraljevskoj domeni učvršćuje svoju vlast -Luj samo jednom djeluje kao franskuski kralj, a ne tek vladar Illea – 1124. Henrik V prijeti sa vojnom intervencijom zbog podrške papi tijekom sukoba za investituru 4

okupljanje fransuskoga protonacionalizam, koji

plesmstva oko kralj i svojevrsti nije poslužio jačanju središnje vlasti

fransucuski

-Luj ostvarju potporu Crkve, građanstva i sitnog plemstva – otuda dobiva službenike za tijela sr. Uprave -dvor djeluje kao stalno tijelo vlasti -rast ugleda kralja: sudovanje kralje izvan njeove domene; i akvitanski vojvoda Vilim ženi svoju kćer Eleonoru za njegova sina Luja VII (1137-1180) – Luj taj prostor nije uspio nasljediti -Luj VII vlada energično – sukob sa velikašima i Crkvom – proklinjan -odlazak u Drugi križarski rat – razmirice oko preljuba Eleonore; u to vrijeme Francuskom kao regent upravlja Suger, opat Saint Denisa – kontrola kralj. Financija; zalaganje za očuvanje braka zbog Akvit. -1152. poništava se brak i Eleonora se udaje za Henrika II. – rat iz kojega Henrik izlazi kao pobjednik 1154. i dobiva titulu akvitanskog vojvode -obrambena pozicija Luja – obrana Tolousea 1159. -Luj pruža utočište Aleksandru III – jačanje saveza sa papom; kralj kao zaštitnik samostana -renesansa 12. st je najjača u Francuskoj i potpomaže jačanje vlasti kralja (pravo i učenost) -gradovi se uvijek stavljaju pod zaštitu kralja – pojam mira i sigurnosti -Filip II August (1180-1223) koristi centralizaciju do krajnjih granica; širi posjede i usavršava upravu -nećakinja flandrijskog grofa mu donosi pokrajinu Arotois -sudjelovanje sa Rikardom u Trećem križarskom ratu – 1199-1204. od Ivana Bez Zemlje uzima sve plantagenetske posjede na francuskom tlu -1193. Filip ženi Ingeborg – potpora danske mornarice protiv Engleske -Inocet III baca prokletstvo na Filipa jer se nije htio vratiti Ingeborg 1200. – pomirdba i živi sa Agnezom -1213. pokoravanje papi; 1213-1214 rat protiv Ivanove koalicije i pobjeda kod Bouvienesa 1214 i time se osigurava Filipova dotadašnja stečevina i prevlast središnje vlasti i uprave nad vazalima -do 1223. Filip postaje utemeljitelj centralizirane i birokratizirane francuske države: *uvođenje središnjih sudskih službenika na terenu i kontrola lokalnog plemstva *postavlja lokalne upravitelje baillis (na jugu senešali) koji imaju punu vlast na 4-5 godina u upravi, sudstvu i vojsci + mnoštvo službenika  sve ih postavlja kralj 5

-pohrana važnih dokumenata i središnji računi prihoda i rashoda; jačanje središnjeg suda -naklonjenost gradovima i trgovini – građani u središnjoj upravi -1223. kralj je najbogatiji i najmoćniji čovjek u Francuskoj – nema povratka na doba velikaške prevlasti

DOBA BORBE CRKVE ZA OČUVANJE PREVLASTI U DRUŠTVU -renesansa 12. st omogućava nastajanje novih crkvi oponiranih interesnih grupa – pojava nove interpretacije načina službe Boga – Crkva nije jedini autoritet odgovoran za način štovanja Boga -papinska uprava postaje dobro organizirana i birokratizirana – s druge strane opati i biskupi postaju zaokupljeni stjecanjem prihoda od velikih materijalnih dobara i ne vrše duhovni utjecaj na svjetovnjake -oko 1300 Crkva postepeno gubi utjecaj Papa Inocent III. (1198-1216) -krajem 12. st poljuljano je prvenstvo Crkve – najveći je problem Henrik VI u Italiji; problem je i građanstvo u gradovima (hereze i pučka pobožnost) -Lothario Conti postaje papa sa 37 godina – želi da papa bude glava kršćanstva i vođa čitave Europe; vrhovni sudac u svim prijeporima – skoro pa je kurija postala vrhovni svjetovni sud -valjalo je malo teže uspostaviti vlast u samom Rimu -prilika da bude sudac: nakon smrti Henrika VI 1198. gibelini biraju Filipa Švapskog, a gvelfi žele Otona IV (H. Lav) -Inocent III podržava Otona, koji je okrunjen 1209. te je tražio carska prava u Italiji, pa onda papa počinje podupirati Fridrika II Hohenstaufovca (sin Henrika VI) -Fridrik II je obećao da neće spajati Siciliju sa ostatkom carstva, a Oton IV. je poražen 1214. kod Bouvinesa te je prvi postavljen za cara -Inocent III je prisilio Alfonsa IX na rastavu prebliskog braka -važna je njegova uloga u prijestolnim borbama u U-H kraljevstvu – dovodi Anžuvince koji su njegovi prijatelji, a poziva se na doba Andrije II kada je Kraljevstvo dano papi i dobiveno natrag kao leno, time je papa postao vrhovni senior Ugarske, te je imao pravo ustoličiti koje je vladare htio, što je učinio u slučaju Anžuvinca -Četvrti križarski rat 1204. i zauzimanje Carigrada  jedinstvo kršćanstva -uništavanje krivovjerja križarskim ratom na jugu Francuske 6

-potvrda franjevačke djelatnosti -1215. saziva se Četvrti lateranski koncil – cilj je ponovno zauzimanje Svete zemlje i provođenje crkvene reforme (poticanje pismenosti, definiranje patronata kao pojave koja je endemska za prijašnje uvjete, a ne realnost trenutka; jačanje pravnog uporišta) -Biskupima je naređeno imenovati sposobne ljude za propovijedanje i poduku siromašnih studenata; u katedralnim školama -svećenici se nisu smjeli odavati svjetovnosti, a biskupi brinu o kompetencijama svećenika -definirano je da svećenicima mora ostati nekakav iznos nadarbine za život -zabrana prodaje svetačkih moći; papa postaje mjerodavan za određivanje što je kult koji se valja štovati -Koncil je važan za razvoj svjetovne vlasti  svjedoči o moći Crkve i raspoloživim sredstvima *svećenstvu je strogo zabranjeno sudjelovati prigodom sudskih dvoboja ili ordalija – time su dokinuti ti ranosrednjovjekovni načini sudovanja *učvršćenje rastuće nesnošljivosti prema Židovima, odredivši ograničenja za Židove i obvezu nošenja židovske oznake na odjeći Krivovjerja (hereze) i prosjački redovi -IV. Lateranski koncil osuđuje oštro krivovjerce (heretike) – valdenge i albižane -ovo je još od arijanstva najozbiljniji izazov pravovjerju; ovdje je riječ o pučkim pokretima pobožnosti i iza toga stoje tisuće ljudi – njihova je pokretačka snaga nezadovoljstvo ponašanjem svećenstva (svjetovnost) koje je tada čitalo iz knjiga, a ne živo propovijedalo -obnova donatizma – sakramenti nemaju vjernost ako ih udijeli grešni pop -sve to proizlazi iz reformi Grgura VII koji je odškrinuo vrata ovim pojavama -sjevernotalijanski gradovi koji su bili nositelji Grgurove reforme postaju najjača uporišta krivovjeraca -građanstvo je sklono raspravama i propitkivanjima, ideje se šire trgovinom i kontaktima; zato se i na jug FR javlja krivovjerje u užem smislu, a u širem smislu su svi kritični prema Crkvi -Arnold iz Brescie je jedan od prvih vođa krivovjerja iz Italije – arnoldisti ili siromasi -Petar Vald pokreće najvažniji protusvećenički pokret – bogati trgovac koji je odlučio udijeliti svoju imovinu siromašnima te se posvetio propovijedanju evanđelja onda kada je svećenstvo zakazalo – okuplja grupu sljedbenika Linonski siromasi -Valdenzi ne negiraju Crkvu, već odbijaju poslušnost papama i episkopatu i drže da svi svjetovnjaci (i žene) mogu propovijedati, a moliti se može bilo gdje + imaju i djelatno misionarstvo – Treći Lateranski koncil 1179. ih gura u krivovjerje 7

-krivovjerni pokreti prihvaćaju kršćanstvo, ali odbacuju Crkvenu hijerarhiju -na jugu Francuske, pod utjecajem manihejstva sa Istoka i Balkana preko trgovine se šire ideje koje odbacuju Crkvu kao instituciju – to su albižani (grad Albi) u Languedocu; drugi su im nazivi Bugari ili katari (jer su tvrdili da su duhovno pročišćeni) -u Languedocu je plemstvo svjetovno orijentirano, utjecaji starog muslimanstva i židovstva, a svećenstvo je izgubilo svoj ugled -vođe krivovjeraca svojim isposništvom i vjerskim žarom zasjenjuju staro svećenstvo -jednostavno i brzo širenje među plemstvom i selom – „savršeni“ i od običnih se traži malo -krivovjerci ne vjeruju u pakao i čistilište -krivojverje je većinom dualističkog svjetonazora – zasnovano na manihejskim učenjima -dualizam govori kako sav materijalni svijet dolazi od načela zla – Starozavjetni Jahve je bio zli bog koji je ubio Krista, i smatra se kako borba dobra i zla i dalje traje  krajnje isposništvo kao postupak pročišćenja od zla – „savršeni“ mogu i pružiti utjehu -papa isprva u Languedoc šalje misionare i legate – riječima se postiže malo – počinje se zahtijevati križarski rat kojim bi se uništili oni koji odbijaju prihvatiti vjerske istine; odaziv je slab, ali do porasta dolazi kada službenici grofa Rajmonda Tuluskoga (zaštitnik krivovjeraca) 1208. ubijaju papinog legata -na sjeveru Francuske je veliki odaziv plemstva za ovaj pohod – gospodarski i politički razlozi – okuplja se velika vojska pod vodstvom Simona Monforta – rat postaje politika, a ne vjersko pitanje -Katolici s juga se pridružuju u obrani krivovjercima, a potpomaže ih i aragonski kralj – Monfort ubija u osvojenim područjima sve po redu – sukob je odlučila vojna prevlast svjetovnjaka i veliki zemljoposjedi na jugu podijeljeni su sjevernim velikašima -ukinuta je autonomija tog prostora, a provansalski prestaje biti jezik društvene elite -nakon smrti Simona Monfrota njegov sin ne može kontrolirati te posjede i postavlja se pitanje novog križarskog pohoda – Luj VIII (1223-1226) preuzima osobno to pitanje koji sam preuzima vojnim putem sve Monfortove posjede – Languedoc je priključen Kraljevskim posjedima, a uživatelji feuda na tim prostorima postaju vezani uz Crkvu i kralja -tijekom druge četvrtine 13.st vodstvo u progonu krivovjerja na jugu Francuske preuzima inkvizicija; nju prema odobrenju Grgura IX (1227-1241) preuzimaju znalci dogmatskih pitanja – članovi franjevaca i dominikanaca, jer je glavna dužnost obaju novih redova borba protiv krivovjerja – biskupi počinju rijetko koristiti inkvizicijske ovlasti – do kraja 14. st iskorijenjeno krivovjerje -inkvizicija ima visoku učinkovitost iz razloga što vođenje sudskog postupka optuženicima ostavlja minimalne mogućnosti u izbjegavanju osude – dugotrajna i detaljna ispitivanja žele navesti optuženike na optuživanje samih sebe – uvodi se zato i tjelesno mučenje 8

-vrijedi obrnuta presumpcija nevinosti – presumpcija krivnje -nije smrt jedina kazna – postoji i kazna hodočašća, javno priznanje grijeha ili zatvorska kazna, drugi posjet sudskom postupku znači predaju svjetovnoj vlasti i smrtnu kaznu -inkviziciju omogućava činjenica da je duhovnost ispred ovozemaljskoga -krivovjerje prijeti temeljima društvenog poretka jer uništava društvene veze i slabi autoritete glavnih institucija na kojima počiva srednjovjekovno društvo – monarhija i Crkva -taj pristup krivovjercima ima i svjetovnu inačicu – patroni se mogu obogatiti na zapljenama imovine krivovjeraca – zato svjetovna vlast surađuje sa inkvizicijom -u Alpama do 20. st opstaju skupine valdenga – inkvizicija je vrlo djelotvorna u Flandriji, FR i IT; nije uvijek bila smrtna kazna rješenja, ali je inkvizicija sijala strah Europom -IV. Koncil napušta ranosrednjovjekovne metode sudova...