Hrvatski-srednji-vijek skripta PDF

Preview

Summary

Hrvatski srednji vijek Organizacija vlasti srednjeg vijeka se uz langobardsko osvajanje Ravenskog egzarhata (oslabljeno radi sukoba pape i cara). Papa Stjepan II. kralja Pipina Malog, on u dva pohoda (755. i 756.) osvaja egzarhat, ga Papi i nastaje Papinska 20 godina kasnije Langobardi opet napadaju...

Description

Hrvatski srednji vijek Organizacija političke vlasti - Početak srednjeg vijeka veže se uz langobardsko osvajanje Ravenskog egzarhata (oslabljeno radi sukoba pape i cara). Papa Stjepan II. traži pomoć franačkog kralja Pipina Malog, on u dva pohoda (755. i 756.) osvaja egzarhat, vraća ga Papi i nastaje Papinska država. - 20 godina kasnije Langobardi opet napadaju, u pomoć stiže Karlo Veliki (sin Pipina M.), pokorio ih. Daruje Papi Istru, Veneciju, Korziku, središnju Italiju, Benevent i Spoleto - Langobardi u savezništvu s Bizantom - 791. Karlo Veliki kreće na Avarski Kaganat, jedinu nekršćansku zemlju na prostoru bivšeg Rimskog Carstva. Zabilježeno nekoliko uspješnih pohoda, unatoč tome Karlo Veliki se morao vratiti radi bolesti među svojom vojskom - 795. Unutrašni sukobi podijelili kaganat te su odlučili priznati Karlovu vlast; prihvatili kršćanstvo - Avari nestaju kao etnos, jedino mali dio se promješao s mađarskim stanovništvom - 800.g Karlo se okrunjuje za cara (Rim, crkva sv. Petra) - Franci osvajaju Istru. Dolazi do sukoba s Bizantom, nedugo poslije osvajaju i Dalmaciju (vrlo kratkotrajna i posredna vlast, nakon dvije godine opet pod Bizantom) - Iznenada umro Pipin Mali i Nicifor (bizantski car), dolazi do mira koji je sklopljen u Aachenu 812. godine. Karlu pripala obala sa zaleđem, Bizantu otoci I kopno. Jedan drugog priznali kao braću. Karlo Veliki bolje prošao. - Karlo osvaja Panoniju i tada jedini grad (civitas) Sisak

Ustanak Ljudevita Posavskog (donjopanonski knez) - Žalili se caru na postupke furlanskog vojvode Kadolaha, car nije reagirao, započeli ustanak u proljeće 819.g.

- Ljudevitu se pridružili Kranjci, Karantanci, Timočani, pomoć mu pružio i gradeški patrijarh Fortunat

-

Protiv Ljudevita bio i primorski knez Borna Franci slali vojsku, ali nikako nisu mogli osvojiti dobro utvrđeni Sisak 820.umro Borna, naslijedio ga njegov nećak Ladislav 822. rat okončan padom Siska, Ljudevit pobjegao k Srbima 823. Ljudevit smaknut

Od rata s Ljudevitom pa sve do Trpimira u Hrvatskoj nisu zabilježeni gotovo nikakvi ratni sukobi. Dolazilo je jedino do sporova između Bizanta i Venecije koja se sve više odvojala. Na Jadranu često gusarenje, prednjačili Neretvani.

Borna -

prvi poznati hrvatski knez knez Gačana, knez Liburnije I Dalmacije Franjački vazal Ishodište vlasti u Liburniji

Trpimir (loza Trpimirovića)

-

Vladavina Trpimira – prvi vrhunac mlade kneževine Uz Branimira najvažnij vladar 9.st Trpimirovići će se više oslanjati na Bizant Vladao iz Klisa (najvažnija utvrda u 9.st; u 11.st to je bio Knin)

-

Doba čvrstog oblikovanja I početnog osamostaljivanja Hrvatske Bio dovoljno snažan da se odupre I franačkom I bizantsko-bugarskom utjecaju (formalno se oslanjao na Italskog I Franačkog cara)

-

S tada moćnim Bugarima bio u dobrim odnosima, Bugari u strahu od sukoba

-

U Rižnicama podigao benediktinski samostan – učvršćivanje kršćanstva

-

Trpimirova darovnica – u Rožnicama. Svjedoči o izuzetno dobrim odnosima splitske nadbisjubije I hrvatskog kneza

-

Trpimirovo vrijeme ostavilo prvi spomen hrvatskog imena, prvi hrvatski zapis, prvi samostan, prvi trag vladarske rezidencije

846. Utjecajan benediktinac Gottschalk boravi na Trpimirovom dvoru, dokaz o franačkom, akvilejskom djelovanju na redovništvo

Domagoj - Nije u rodbinskoj vezi sa Trpimirom - Mlečani napadaju, borba za Dalmaciju u koju će se uz Hrvate i Neretvane uplesti i Bizant, Venecija te Arapi - Arapi poslali brodovlje, opljačkali Kotor, Risan i Budvu i opkolili Dubrovnik - Dubrovčani u pomoć pozivaju Bizantskog cara Bazilija I. Čiji je cilj bio obnova moći Bizanta. Bazilije poslao flotu te razbio arapsku opsadu - Bizant se opet počeo petljati u prilike na Jadranu, dolazi do ponovnog pogoršanja odnosa između dvaju Carstva - Bizant uz pomoć Domagoja osvojio Bari (proširili vlast i nad Neretvane) - Domagoj htio osigurati obalu, glavni neprijatelj mu bili Mlečani - Umire Franački car Ludovik, Domagoj se upleo u borbu za franačku baštinu u Italiju, bezuspješno - Domagoj Hrvatskoj donio još veću neovisnost od Franaka - Umire, naslijeđuje ga Zdeslav

Zdeslav (bizantski vladar)

-

Zdeslav uz Bazilijevu pomoć Dalmaciju pretvorio u čvrsto organiziranu temu

-

Okupila gradove i otoke poput: Osora, Krka, Raba, Zadra, Splita, Trogira, Dubrovnika, Kotora i ostalih manjih mjesta na obali i unutrašnjosti

-

Vojno i civilno središte u Zadru Situacija se naglo izmijenila, izbila pobuna i ubijen Naslijedio ga Branimir

Branimir

-

Knez nepoznatog podrijetla Prvi njegov korak: traženje saveznika uz kojeg bi učvrstio svoju vlast Pronašao ga u Papi Papa Ivan VIII. na Spasovo 879. na misi u crkvi sv. Petra u Rimu blagoslovio hrvatskog vladara i njegov narod (dux Croatorum) Prekinuo veze ninske Crkve s patrijarhom u Carigradu Branimirovo ime, kao i njegove žene Maruše zabilježeno je u Čedadskom evanđelistaru (veza kneza s Akvilejskom crkvom)

-

Dalmacija ostala vjerna carigradskom patrijarhu

-

Uspjeh nije bio trajan, Teodozije ubrzo umire. Splitska i ninska stolica ponovo razjedinjene

-

Branimir umire oko 892., naslijeđuje ga Muncimir

Branimir i splitski nadbiskup željeli obnoviti nekadašnju salonitansku crkvenu pokrajinu, po posvećenje otišli u Akvileju (NE U RIM!)

Muncimir

-

Posljedni od Trpimirovih sinova Nastojao održavati dobre odnose sa splitskom Crkvom Sjedište imao u Biaćima pokraj Trogira Upleo se u sukob oko vlasti u Srbiji Nosi titulu Princeps, do tada nepoznatu hrvatskim vladarima Jačanje Hrvatske, mogli aktivnije sudjelovati u vanjskoj politici Slabo dokumentirano razdoblje, vjerojatno ga 910. naslijedio Tomislav

Tomislav (prvi hrvatski kralj) -

Vladavina obilježena brojnim sukobima sa susjednim državama

-

Uspomene na njega sačuvane u Ljetopisu Popa Dukljanina

-

Poslao vojskovođu Alogobotura prema Imotskoj županiji (granica Hrvatske i Srbije) => doživio težak poraz

-

927. skopljen mir nakon smrti cara Simeona

-

U tome ne treba vidjeti rezultat formalnog čina krunidbe u kojemu bi papa ili car vladaru podarili kraljevske oznake, nego nastavak podizanja ugleda hrvatskih vladara (!)

Razdoblje žestokih sukoba s Mađarima na sjeveru i Bugarima na istoku države Jačanje Bugarske, na vlast dolazi Simeon (cilj mu bio Bizant i cijeli Balkan) Hrvatska pomagala Srbima i Bizantu, Simeon imao dobar razlog za napada na Hrvatsku

Tomislav je prvi hrvatski vladar kojeg papina kancelarija časti titulom kralja (rex)

-

Ipak, Hrvatsku od tog vremena možemo nazivati kraljevinom, svi njegovi nasljednici imaju titulu kralja

-

Vladao Dalmacijom, u izvorima nije točno određeno područje Vladao vjerojatno do 927. godine

Crkveni sabori 925. i 928. godine u Splitu

-

Papa Ivan X. sazvao sabor jer ga mučilo širenje glagoljice I slavenskog bogoslužja (time i bizantski utjecaj)

-

Pribojavao se da se u nerazumljivim tekstovima ne krije neko krivo učenje, kojeg je nazivao Metodova doktrina

-

Glavna svrha sabora = suzbijanje krivovjerja

-

Zaključeno je da se gornjodalmatinski biskupi imaju u sveme držati ispravnog učenja Crkve, da se glagoljaše neće zaređivati ni promicati u više redove ukoliko ne nauče latinski

-

Saboru prisustvovali kralj Tomislav, splitski nadbiskup Ivan te njegovi protukandidati: ninski biskup Grgur i zadarski Formin

-

na odluke sa prvoga sabora žalio se jedino ninski biskup Grgur

Sabor je donio zaključak da se splitski nadbiskup izabere za metropolitana cijele pokrajine

radi toga je 928. godine održan drugi sabor združeni dalmatinski biskupi donijeli su zaključak da se Ninska biskupija ukida (razlog: kratak postanak, Nin nije bio dovoljno ugledno mjesto)

Tomislavovi nasljednici

-

Tomislavov nasljednik bio je Trpimir II., nakon njega na prijestolje dolaze Krešimir I. i Miroslav (zna se samo da je ubijen u pobuni koju je protiv njega vodio ban Pribina)

-

Ban Pribina je prvi poimence poznati hrvatski ban (Lika, Gacka, Krbava)

-

Umjesto ubijenog Miroslava, na vlast dolazi njegov brat Mihajlo Krešimir II.

-

Jelana, žena Krešimira II. I majka njegova sina Stjepana I. Držislava, podigla je na Otoku kraj Solina crkvu sv. Marije, u kojoj su se od tog vremena pokapali hrvatski vladari

-

Stjepan I. Držislav naslijedio oca

-

Uvidjevši slabost Hrvatske, Venecija nakon mnogo godina krenula na Hrvatsku obalu -> imali podršku Bizanta, Franaka, Pape, Zadra, čak se povezali i s Arpadovićima

-

Mletački dužd dobio vlast nad gradovima od Istre do Dubrovnika (čitava Dalmacija) => gotovo bez otpora

-

Dubrovnik se 1022. godine uzdigao na rang nadbiskupije

-

Nakon njegove smrti dolazi do sukoba oko nasljedstva S jedne strane se našao predviđeni prijestolonasljednik Svetoslav Suronja, a s druge njegova braća Krešimir III. i Gojslav I. (htjeli zajedničku vladavinu)

U Zadru vlada utjecajni rod Madijevci Usprkos što je Dalmacija bila uglavnom izgubljena, zahvaljujući dobroj i poduzetnoj politici Krešimira III., Hrvatska je prežvjela krizu u vrijeme sukoba oko prijestolja Nasljednik Stjepan I. vraća Zadar. Gotovo ništa podataka o njemu Nasljeđuje ga Krešimir IV.

Petar Krešimir IV.

-

Crkveni raskol 1054. – prvo veliko iskušenje

-

Crkveni sabor u Splitu 1060. godine – donesena odluka o zatvaranju crkava u kojima se bogoslužilo slavenskim jezikom, svećenici se nisu smjeli ženiti te nositi bradu

-

Krešimir je bio mnogo prisutniji u Dalmatinskim gradovima od prijašnjih vladara

-

Istovremeno uz njega, vlast su učvršćivala dva bana: Gojčo (Lika) i Zvonimir (vladao između Drave i Save)

-

Istarsko-kranjski markgrof Ulrih, napao je Zvonimira. Zvonimir u pomoć zove svoje rođake Arpadoviće; udruženi, pobijeđuju te je vraćen sav posjed koji je bio osvojen

-

Zvonimir ojačao svoj položaj i vjerojatno se nametnuo kao Krešimirov nasljednik

Crkva se podijelila na zapadnu i istočnu U Hrvatskoj se nije osjetila razlika Pripadnost hrvatskog prostora Zapadnoj crkvi utvrđena je već u 9.st

Dmitar Zvonimir

- O njegovom porijeklu ne zna se gotovo ništa - Papa i Zvonimir imali dogovor - 1075. U crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije - Tom prilikom, Zvonimir je položio prisegu (feudalni ugovor o vazalstvu) te mu Papa poslao znakove investiture: zastavu, žeslo, mač i krunu - Zvonimir kao vazal obvezao se na plaćanje određenog danka I na služenje papi, dok je Papa obećao da će štiti Zvonimira

- Zvonimir je koristio dvostruku titulaturu, kralja Hrvatske I Dalmacije, te kralja Hrvata - Najautentičniji iskaz o Zvonimirovoj vlasti u Dalmaciji je Bašćanska ploča - Htio je stvoriti novu dinastiju, u prilog tome ide poklanjanje crkve sv. Stjepana i sv. Marije (tamo sahranjeni njegovi najugledniji prethodnici) splitskoj nadbiskupiji - Kao Papin vazal, pomagao Normanima u borbi protiv Venecije i Bizanta - Zvonimirov sin Radovan umro prije svog oca, ostavio prijestolje bez nasljednika

Borba oko prijestolja - Na prijestolje došao zadnji Trpimirović, Stjepan III. - U okolici Knina zavladao je neki Petar, proglasivši se kraljem - U bitku za vlast uključila se i Jelena, udovica kralja Zvonimira. Ona je potražila bratovu pomoć (Ladislav, rodom Arpadović)

Ladislav (ugarski kralj) - Najveći uspjeh imao u Slavoniji, koju je osvojio bez većih otpora - Odustao od daljnjeg osvajanja, Bizant ga odlučio zaustaviti - Bizant uz pomoć saveznika Kumana, koji su sa sjevera provalili u Ugarsku => Ladislav se hitno povlači u Ugarsku - Ladislav imenovao svog nećaka Almoša hrvatskim kraljem (vjerojatno nikad nije bio okrunjen), u Zagrebu je osnovao biskupiju 1094.godine, podredivši joj čitavo područje tadašnje Slavonije - Ladislavov nećak Almoš u Hrvatskoj nije naišao ni na kakvu potporu, pa je Ladislav pred smrt ulogu hrvatskog kralja dao sinovcu Kolomanu (grbavac, povučen zbog tjelesne mane, posvetio se obrazovanju i knjizi)

Arpadovići (1102. – 1301. )

Koloman – kralj Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (!)

-

Prije pohoda na Hrvatsku, sklopio ugovor s Venecijom o međusobnom priznavanju vlast nad stečenim područjem. Dužd je mogao zadržati naslov vojvode Dalmacije, pod uvjetom da Kolomanu prizna pravo na titulu kralja Hrvatske

-

Prvi je na udaru bio Petar (samoproglašeni kralj, iz Knina). Dočekao ga na planini Gvozd, Petar je poginuo

-

Čini se da je Koloman s Hrvatima sklopio neki dogovor, ugovor između njega i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena

-

Kolomanu je predana Zvonimirova kruna, 1102. u Biogradu se okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije

-

Krenuo prema Splitu, nakon nekoliko dana opsade Splićani ga pustili u grad nakon pregovora s nadbiskupom

-

Osvojio Trogir, Zadar

-

2 problema: a) Hrvatska ostala bez političkog središta (preseljeno van države) b) Nebriga za dalmatinske gradove

Koloman je nakon dugo godina ujedinio Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju, uklopljeno u jako kraljevstvo Arpadovića

Stjepan II. (1116. – 1131.)

-

Kolomanov sin, već je on morao Dalmaciju braniti od koalicije Bizanta i Venecije

-

Dužd Ordelaf Faledro osvojio je sve gradove od Osora do Splita, uključujući Šibenik i Biograd

-

1124. Uspio vratiti Biograd, Šibenik, Split i Trogir Godinu dana kasnije opet gubi iste gradove, Mleci Biograd potpuno uništila (razlog: prijestolnica Trpimirovića)

Bela II. Slijepi (1131. – 1141.) Gejza II. (1141. – 1162) –

uveden običaj da kraljev brat ili sin preuzme upravu nad Hrvatskom i Dalmacijom kao herceg

Stjepan III. (1163. – 1172.) – brat Bela obavljao dužnost hercega Bela III. (1172. – 1196.) -

Uviđao važnost Dalmacije

-

Vodio dobro politiku, ojačao državu

Preuzeo vlast nad cijelom Hrvatskom i dijelom Dalmacije kojim je vladao Bizant => došlo do rata s Venecijom Još za svog života okrunio svog sina Emerika za kralja Hrvatske i Dalmacije (no u sukobu s bratom Andrijom izgubio)

Andrija - vladao kratko Ladislav - Emerikov sin

Zadar i Dubrovnik (1205.) izgubljeni u četvrtom križarskom ratu. 1216. Andrija II. (nasljednik Ladislava), prodao kraljevska prava na Zadar u zamjenu za prijevoz do Svete zemlje => Venecija u velikom dobitku!

Stalna ratovanja, veliki troškovi i inflacija, izazvali su nezadovoljstvo plemstva. Pobunio se i kraljev sin, tada herceg Bela IV. Rezultat pobune je bila Zlatna bula izdana 1222. godine, dokument koji sadrži niz vladarevih ustupaka plemstvu, npr. pravo na oružanu pobunu protiv kralja (nije važila u Hrvatskoj i Dalmaciji, samo u Slavoniji i Ugarskoj). Izdana za vladavine Andrije II.

Bela IV. (1235. – 1270.) -

Okrunjen za kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije. Posebna krunidba za hrvatsko-dalmatinskog kralja tada je napuštena

-

Provale Tatara, bježi pred njima u Klis pa u Trogir, nakon smrti vođe Tatari se povlače

-

1242. Dodjeluje građanima pravo osnivanja slobodnog grada na Gradecu

-

Izlaz od krize vidio u jačanju gradova, 1263. Bihać dobio povlastice slobodnog kraljevskog grada

-

1260. Reforme: u slučaju da nije imenovan herceg „čitave Slavonije“, njegovu funkciju preuzima slavonski ban

-

Njegovi nasljednici: Stjepan V. (1270. – 1272.) i Ladislav IV. (1272. – 1290.) nisu se miješali u prilike u Hrvatskoj

Uspon kneževskih rodova -

Babonići – najistaknutiji plemići u Slavoniji. Posjedi im se nalazili između Siska i Karlovca. Podigli utvrdu Blagaj i prozvali se knezovima Blagajskim ili Vodičkim.

-

Koszegi (Gisingovci) – moćan slavonski velikaški rod

-

Šubići – oko rijeke Krke, središte u Bribiru. Od Bele III. dobili Bribirsku županiju, time stekli titulu knezova Bribirskih. Podržavali Anžuvince. Juraj osobno otišao po mladog kralja Karla I. i doveo ga Hrvatsku. Dobili od kralja Zrin po kojem će se kasnije prozvati Zrinski

Kačići – Neretvanska županija, vladali čak Bračom i Hvarom. Njihovo gusarenje ugrožavalo pomorce na Jadranu

-

Frankapani – krčki knezovi. S predstavnicima devet vinodolskih općina sastavili Vinodolski zakonik, najstariji hrvatskim jezikom i glagoljicom pisani zakon. Kao i Šubići, podržavali su Anžuvince.

-

Madijevci – Zadar. Jedno vrijeme ovladali Splitom i Trogirom

Najstariji statuti: rapski, dubrovački i korčulanski – nastaju u 13. st. Na kvarneru se isticao Rab, svoje bogatstvo stekao na stočarstvu i solanama. Zadar veliku dobit stjecao izvozom soli iz paških solana u zaleđe Italije. Split je ostvarivao ulogu vjerskog središta Dalmacije i Hrvatske.

Karlo Robert – prvi Anžuvinac na vlasti -

Izbila velika pobuna protiv Andrije, Bribirci se konačno odlučili za Anžuvince te su knez Juraj i njegov brat Pavle otišli po Karla u Napulj

-

Navodno, na putu za Ugarsku okrunio se u zagrebačkoj katedrali za ugarskog kralja

-

1310., nakon vojnih uspjeha u Srijemu i diplomatskoj inicijativi pape Bonificija VIII., Karlo se okrunio krunom sv.Stjepana

-

Bribirci i dalje vladali cijelom Hrvatskom

-

Ratovanje između plemića za vlast u Hrvatskoj

Postavio Ivana Babunića za hrvatsko-dalmatinskog bana Kasnije, kao vođa hrvatskih velikaša nametno se vojvoda Nelipac iz roda Snačića Slavonski ban – Mikac Naslijedio ga njegov sin Ludovik I. Veliki

Ludovik I. Veliki

-

Nastavio reformnu politiku

-

Varaždin je bio prvi slobodni kraljevski grad

-

Križevci ostali glavno mjesto održavanja slavonskog sabora i banskog suda

-

1351. išao na ruku nižem plemstvu, izjednačio je po položaju sve plemstvo u kraljevstvu

-

Bio izrazito vezan uz Dalmaciju, luke su mu bile potrebne za vezu s Napuljskim Kraljevstvom (tamo vladala udovica Ivana)

-

Velika pobuna u Zadru (navela ih blizina Mletačke vojske), Ludovik krenuo za Zadar ; doživio poraz

-

Obnovio dužnost hercega, postavio svog brata Stjepana

-

Većina gradova se predala brzo, osim Zadra oko kojeg se žestoko ratovalo

-

Nakon Ludovikovog uspjeha u Italiji, Venecija je pristala na Zadarski mir (18.2.1358.), po kojem je predala sve posjede od Kvarnera do granica Drača, mletački dužd odrekao se titule duksa Dalmacije i Hrvatske

-

Ludovik je posvlasticama veza gradove uz sebe, najbolje je prošao Dubrovnik Višegradskim ugovorom (kralj Dubrovčanima jamčio sigurnost i samostalnost, oni njemu vjernost i danak)

-

1369. mu se predao i Kotor

Uveo novi porez, otpor bio prevelik pa morao odustati Pomaže razvoj građanstva, 1347. privilegira Krapinu, n...