222315816 Grci i Rimljani PDF

Preview

Summary

P O V I J E S T G R Č K E I R I M A(Petar LISIČAR, Grci i Rimljani)POVIJEST GRČKE  ime Helen spominje pjesnik Heziod u 8. st. pr. Kr. Helada je u početku jedan kraj u Epiru, a stanovnici Graikoi. Tesaliju i Epir&nb...

Description

POVI J E S T GR Č KE I R I MA (Petar LISIČAR, Grci i Rimljani) POVIJEST GRČKE 

ime Helen spominje pjesnik Heziod u 8. st. pr. Kr. Helada je u početku jedan kraj u Epiru, a stanovnici Graikoi. Tesaliju i Epir razdvaja planinski lanac Pind



Tesalija je najveća grčka ravnica, njome teče rijeka Penej. Luka Iolkos je luka legendarnih Argonauta, a kontinentalna Tesalija zemlja je Ahilejevih Mirmidonaca. Tesalija je zemlja grčkih EOLJANA



Epir je grčko-ilirski kraj, a epirski stanovnici smatrani su od drugih Grka barbarima ili polubarbarima. Kulturno središte je Dodona



Najistočniji dio srednje Grčke pripadao je JONJANIMA. Beocija, zapadno od Atike, pripadala je Eoljanima. Ostale krajeve tog dijela zaposjeli su DORANI (Fokida, Dorida, tri Lokride, Etolija i Akarnanija)



Atika je najistočniji dio srednje Grčke, na obali Egejskog mora



Beociju od Atike dijeli brdski lanac Kiteron. Političko središte bio je Orhomen, a u klasično doba Teba



u dorskoj oblasti Fokidi nalazilo se političko i kultno središte svih Grka - DELFI



Peloponez je nazvan po mitskom osnivaču dinastije Pelopida - Pelopu. Pokrajine Lakoniju i Meseniju dijeli brdski lanac Tajget. Krajem 2. tis. pr. Kr. na obali Korintskog zaljeva sklonili su se pred Doranima posljednji Ahejci



Kreta i Eubeja su najveći grčki otoci. Na Eubeji nalazila su se dva znamenita grada Halkida i Eretria. Cikladsko otočje pripadalo je Jonjanima. Veliki i plodni dorski otok bio je Rod koji je povezivao Grčku i Istok. U 5. st. pr. Kr. osnovan je grad Rod. Na sjeveru, uz maloazijsku obalu leže otoci Eoljana: Lezbos (grad Mitilena), Lemnos i Imbros. U Jonskom moru značajan je otok Korkira

1

GRČKA HISTORIOGRAFIJA 

Logografi → najstariji grčki povjesničari. Pisali su genealogije o osnutku rodova i gradova, bilježili usmenu predaju, citirali su razne popise (npr. pobjednike Olimpijskih igara). Najstariji je Kadmo iz Mileta, a najpoznatiji Hekatej Milećanin (kraj 6. i 1. pol. 5. st. pr. Kr. → napisao je Genealogije o rodoslovlju bogova i heroja i putopis Ges periodos). Ostali su: Dionizije Milećanin (Povijest Perzije), Antioh Sirakužanin i Skilaks iz Karijande



Historiografi → Herodot Halikarnašanin (484.-424.) - otac povijesti. Napisao je djelo Histories apodeksis (Prikazivanje povijesti) u 9 knjiga. Pisao je i mnogo legendi, ali je jedini sačuvani izvor za to vrijeme. Od 5. do 9. knjige piše o grčko-perzijskim ratovima → Tukidid (460.-395.) - atenski aristokrat, strateg u Peloponeskom ratu. 424. g. pr. Kr. poražen je kod Amfipolisa i prognan iz Atene. Pisao je o Peloponeskom ratu zaključno s 411. g. pr. Kr. Djelo Povijest Peloponeskog rata dijeli se u 8 knjiga - objektivniji prikazi → Ksenofont (430.-355.) - djela: Hellenika, Lakedemonski ustav, Kirupedija, Kirova anabaza, Uspomene na Sokrata… → Ostali: Antioh Sirakužanin, Ktezija, Filist, Kratip, Teopomp, Efor → važno je Aristotelovo djelo Athenaion politeia - o atenskom ustavu (nađeno u Egiptu)



Atidografi su povjeničari koji su obrađivali povijest Atike. Polibije (201.-120.) napisao je opću povijest Historije u 40 knjiga. Bio je romanofil, 12 godina proveo je u Rimu kao talac. Plutarh (46.-120.) u djelo Usporedni životopisi obrađuje biografije 23 Grka i 23 Rimljana Svi njegovi spisi osim biografija nazivaju se Scripta moralia



Perijegeti su bili putopisci. Pauzanija je napisao djelo Perijegeza Helade u 10 knjiga



Geografiju je u 3. st. pr. Kr. ustanovio Eratosten. Strabon je ostavio djelo Geographika (historijsko-geografskog sadržaja). Ptolomej je napisao djelo Uputa u zemljopis



Povijesna kronologija → u Sparti su se godine brojale po kraljevima i eforima, u Argu po redoslijedu svećenica Herina hrama, u Ateni po arhontima… Do 3. st. pr. Kr. Grci su usvojili datiranje po Olimpijadama (prva je bila 776. g. pr. Kr. - prvi pobjednik Koroibos Elejanin)

2



Arheološka iskapanja: Heinrich Schliemann počeo je kopati u Hisarliku - Troji 1871., 1874. u Mikeni, a 1884. u Tirinisu. Početkom 20. st. Arthur Evan spočeo je kopati na Kreti



najstariji sačuvani grčki natpisi na alfabetu potječu s kraja 8. i poč. 7. st. pr. Kr.



glavna neolitska nalazišta su: Sesklo, Dimini i Rachmani

Egejska kultura - rano brončano doba (3. tis. pr. Kr.) 

Krajevi uz Egejsko more nazivaju se nazivom Egeida. Ovdje se u 3. tis. do kraja 2. tis. pr. Kr. razvijala Egeidska kultura. Trojanska kultura bila je ogranak egejske kulture bakrenog i brončanog doba. Otkrićem zidina Mikene na Peloponezu, Schliemann je započeo proučavanje heladske kulture. Arheolog Tsuntas na Cikladskim otocima otkrio je grobove cikladske kulture (grad Filakopi na otoku Melu). Osobit ogranak egejske kulture su KRETSKA ili MINOJSKA kultura. Arthur Evans počeo je otkopavati grad Knosos. Datirao je tri glavne epohe minojskih spomenika, prema epohama Starog, Srednjeg i Novog Egipta → starominojska, srednjeminojska i kasnominojska

TROJA 

nalazište u Hisarliku imalo je u početku 9 slojeva, a kasnije 12. Homerova Troja stavljena je u sloj 7a. Troja 1 spada u 3. tis. pr. Kr., u brončano doba. Nalazište Thermi na Lezbosu predstavlja trojanski kulturni krug

STAROMINOJSKA KRETA 

postojale su veze istočne Krete s Egiptom, prednjom Azijom i Cikladima. Pronađene su kolektivne grobnice i primitivni TOLOSI

KRETA U DOBA MINOJSKIH PALAČA 

Starominojska epoha → 3000.-2400.



Srednjeminojska epoha → 2100.-1750.



Kasnominojska epoha → 1580. g. pr. Kr.



Doba “prvih palača” (2000.-1750.) → oko 2000. g. pr. Kr. u Knososu je postojala velika palača nekog vladara. Takve palače pronađene su i u Maliji i Festu. Najpoznatiji obrtnički proizvod su kameras vaze nazvane po pećini na brdu Ida



Doba “drugih palača” → sredinom 18. st. pr. Kr.potres je srušio palače u Knososu, Festu i Maliji. U Knososu i Festu sagrađene su nove, a slične su podignute i u Hagia Triadi i Tilisu 3



Palača u Knososu → četvrtasto dvorište, sačuvani su mnogi PITOSI za žito, vino i ulje, poredani u dvorskim AMBARIMA. Sredinom 16. st. pr. Kr. palača je stradala, ali je obnovljena i dosegla je najveći prosperitet (1580. do 1450.). U središnjem dijelu nalazila se dvorana s tronom



sredinom 15. st. pr. Kr. srušene su palače u Festu, Hagia Triadi i Tilisu



gospodari Knososa - Minosi imali su prevlast na cijeloj Kreti i vladali su morem → talasokracija



najvredniji spomenici na Kreti su freske (npr “Divlja mačka u lovu”, “Parižanka”). Motivi su bilje, životinje i ljudi; muškarci su tamniji, a svi su ljudi vitkog stasa, uskog struka i lice im je u profilu



Gliptika → vještina urezivanja ornamenata u drago kamenje



Toreutika → vještina ukucavanja ornamenata u zlatni, srebrni ili brončani lim



Nosioci kretske kulture su “dolikokefali” s dugim lubanjama i “brahikefali” s kratkim lubanjama. “Mesokefali” sa srednjim lubanjama su bili zastupljeni u svim epohama



Do sred. 2. tis. pr. Kr. Indoeuropljana na Kreti nije bilo



Dvosjekla sjekira LABRIS kultni je simbol minojske religije. Štovala su se antropomorfna i teriomorfna bića (istaknuto mjesto ima bik), a dominirao je kult jedne božice ili više njih. Sarkofag iz Hagia Triade daje nam najbolje slike iz minojske religije i kulta



Kralj u Knososu imao je vjersko, prvosvećeničko značenje. Minos se borio sa Sarpedonom za vlast. Na istoku otoka nalazimo puno veći broj spomenika. Trgovina je bila osnova gospodarskog života, a vaze nalazimo od Male Azije i Egipta sve do južne Italije i Sicilije. Sredinom 15. st. pr. Kr. Knosos proživljava zlatno doba, doba kraljeva Minosa; otok se indoeuropeizirao. Susjedni Peloponez bio je naseljen Ahejcima. Knosos je također bio ahejski o čemu nam svjedoče glinene pločice iz Pila i Mikene na linearu B. Natpisi iz Knososa su dvorski inventarni dokumenti. Oko 1400. g. pr. Kr. Ahejci s Peloponeza srušili su palaču u Knososu; jedan dio je obnovljen u 14. st. pr. Kr. Na freskama se javljaju ratnički motivi. Novost su i kuće tipa MEGARON. Neahejski stanovnici nazivali su se Eteokrećani (“pravi Krećani”). Na Kreti je živjela i jedna indoeuropska skupina - Pelazgi. Od 12. st. pr. Kr. na Kreti su dominantni Dorani

4

Heladska kultura brončanog doba → egejski Balkan 

Početak 2. tis. pr. Kr. obilježen je borbama povezanim s doseljavanjem indoeuropskih plemena



Srednjeheladska kultura (2200.-2000.)



Indoeuropljani, “Predheleni”, “nastariji Grci”, razlikovali su se od starosjedioca po načinu sahranjivanja mrtvaca, u arhitekturi i keramici

MIKENSKA KULTURA 

Na Peloponezu i u srednjoj Grčkoj od 17. do 12. st. pr. Kr. cvjetala je Mikenska kultura. Najznačajniji gradovi su Mikena, bogata zlatom, i Tirint, poznat po svojim zidinama



sastavni dio zidina mikenske akropole bila su Lavlja vrata s trokutastom pločom na kojoj su bile dvije lavice. Zidine su se nazivale “Kiklopskim zidinama”. Grobnice su većinom bile kolektivne, a posebnu važnost imale su zlatne maske - prvi portreti u europskoj umjetnosti. Za datiranje su nam važni uvezeni egipatski predmeti s imenima faraona. Kraljevska nekropola na akropoli naziva se TEMENOS (dva reda s vertikalno postavljenim kamenim pločama)



Starije doba mikenske kulture trajalo je od 1650. do 1550. g. pr. Kr.



Srednje doba mikenske kulture trajalo je s 15. st. pr. Kr. Karakteristični su THOLOSI - grobovi (najpoznatiji je Agamemnonov grob - Atrejeva riznica iz 14. st. pr. Kr. i tholos u Vafiju). U 15. st. pr. Kr. pokojnici su se sahranjivali u grobnim komorama koje su se usijecale u padinu brijega



Kasno doba mikenske kulture spada u 14., 13. i 12. st. pr. Kr. → vrhunac Mikene. U to doba sagrađene su Kiklopske zidine i Atrejeva riznica. Atrejevoj riznici vodi hodnik DROMOS, a kroz monumentalna vrata ulazi se u dvoranu s kupolom; pokojnik je sahranjen bočno u maloj kripti. Motivi na freskama su uglavnom rat i lov te žene u hieratskoj pozi



važnija nalazišta mikenske kulture osim Mikene i Tirinta su: Pil u Meseniji, Pil u Elidi, Arg, Vafio i Amikle u Lakoniji, okolica Korinta, u Atici Atena, Torikos, Orhomen. Najviše spomenika ima iz razdoblja od 1400. do 1200. g. pr. Kr. U dvorcu u mesenskom Pilu pronađeno je preko 600 glinenih pločica na linearu B, iz 13. st. pr. Kr. Pločice su administrativnog sadržaja. Spominje se VANAKA - vladar, bazileji, geronti, vojvoda i 5

obični ljudi, zatim gospodarske okolnosti te religija (Div - Zeus, Ma - Hera, Velika Majka). To pismo odgonetnuli su Michael Ventris i John Chadwick. Pismo je silabičko (90 znakova), dopunjeno ideogramima Četiri protohistorijska stoljeća SEOBA DORANA 

Krajem 2. tis. pr. Kr. na Peloponez dolaze Heraklidi - Dorani; Mikena, Pil, Korint, Teba i Arg su srušeni. Pad Troje i Hetitskog Carstva, provala “naroda s mora” u Egipat, pokreti naroda u Italiji i na sjevernom Balkanu dogodili su se paralelno. Linear B je južnohelenski jezik, a Dorani su donijeli sjevernohelenski jezik. Klasični Grci nazivaju se Helenima, a dijele se na tri plemena: JONJANE, EOLJANE i DORANE, a posebno se spominju Homerovi AHEJCI. Prema predaji praotac Hellen imao je tri sina: Dor, Ksut i Eol



Jonjani → Atika (najstarija jonska zemlja), otok Eubeja, Cikladi, istočni egejski otoci, Jonija na maloazijskoj obali, od Smirne do Halikarnasa. Postoje azijska i atička skupina Jonjana



JONSKI DODEKAPOLIS → deset gradova u Maloj Aziji (Efez, Milet i dr.) i dva otoka Sam i Hij činili su federaciju jonskih gradova



Dorani → gotovo cijeli Peloponez (bez Arkadije) s korintskim Istmom i Megaridom, sva srednja Grčka osim Beocije i Atike, Epir, južni egejski otoci Melos, Kitera, Tera i Rod, Kreta i jugozapadni dio Male Azije - DORIDA sa otocima Kosom i Rodom. Spartanci su Dorani. Zaostaliji su od Jonjana, Korint je iznimka



Eoljani → glavna zemlja Tesalija (pod Olimpom, sjedištem grčkih bogova), Beocija, sjeverni egejski otoci i sjeverozapad Male Azije - EOLIDA, otok Lezbos sa gradom Mitilenom



razdoblje od doseljenja Dorana do prve Olimpijade dijeli se na: submikensku epohu, epohu protogeometrijskog stila, epohu geometrijskog stila i epohu “zrelog” geometrijskog ili “dipilonskog” stila



PISMO → do 8. st. pr. Kr. Grci su primili fenički alfabet. Grci su dodali vokale sveukupno 24 slova. U početku, Grci su pisali od desna na lijevo, a zatim BUSTROPHEDON - naizmjenično zdesna pa slijeva (kako volovi oru)

6



razlikuju se četiri glavna tipa starogrčkog alfabeta: alfabete TERE, JONSKI ili ORIJENTALNI, ATIČKO-CIKLADSKI i HALKIDSKI ili ZAPADNI



OSTRAKON je bio odlomak keramičke vaze na kojem su se bilježili podaci



u 7. st. pr. Kr. Jonjani počinju pisati na papirusu, narodna poezija je najstarija književnost



ILIJADA i ODISEJA su dva najslavnija spomenika antičke literature



Ilijada → ep o Troji u 24 pjevanja s ukupno 15 693 heksametra - posljednja godina Trojanskog rata



Odiseja → ep o Odiseju u 24 pjevanja s ukupno 12 110 heksametra - zgode i nezgode Odiseja na povratku iz Troje

HOMEROVO PITANJE → Friedrich August Wolf u 18. st. spisom Prolegomena ad Homerum tvrdio je da su Ilijada i Odiseja skup brojnih epova više autora. Ilijada i Odiseja sačuvane su u 6. st. pr. Kr. u Ateni u Pizistratovo doba 

AEDI su pjevali, a RAPSODI recitirali epske pjesme

Trojanski rat 

Trojanski kraljević Paris oteo je spartanskom bazileju Menelaju ženu Helenu. Okupljeni Ahejci zajedno su udarili na Troju i nakon 10 godina je osvojili



rat je vođen u 12. st. pr. Kr. iz kojeg su i ruševine Troje 7a. Prema Homeru, stanovnici Troje su Ilijci, Dardanci i Teukri, a saveznici su im iz Helesponta, Propontide i Ponta te Peonci iz doline rijeke Aksios (Vardar). U zaleđu Troje je dolina rijeke Skamandar. Rat se podudara sa seobom Dorana i provalom “naroda s mora” na Egipat. Kad je pala Troja, palo je i Hetitsko Carstvo

Razdoblje od 1200. do 800. g. pr. Kr. naziva se “grčkim srednjim vijekom”, homerskom ili herojskom fazom 

izražene su tri homerske društvene jedinke : ROD (članovi su vezani krvnim srodstvom, utemeljitelj roda je heroj), BRATSTVO (nekoliko rodova koji čine fratriju) i PLEME (nekoliko fratrija koji čine filu)



tri glavna društvena organa su: BAZILEJ (zapovijednik čete, basileuteroi su viši bazileji), VIJEĆE (bule, najbolji, aristoi, bazileji i geronti) i NARODNA SKUPŠTINA (agora, zbor svih vojnika, odlučuje o ratu i miru)



DOULOI → robovi, uglavnom ratni zarobljenici 7

Stariji gradovi 

POLIS → grad-država, utvrđenje, kultno i administrativno središte



klasičan grčki polis je ekonomska i društveno-politička zajednica



mnogi polisi nastali su SINOIKIZMOM, sporazumnim udruživanjem susjednih naselja



U 7. st. pr. Kr. maloazijske grčke gradove opustošili su Kimerani. U 6. st. pr. Kr. LIDIJSKI kraljevi Alijat (610.-561.) i Krez (561.-546.) okupirali su sve grčke maloazijske gradove i dali im autonomiju. 546. g. pr. Kr. Perzijanci su srušili Lidijsku državu, a gradovi su ostali pod istim uvjetima. Prvi od tih gradova koji se uzdigao bio je MILET (od 8. do 6. st. pr. Kr. najvažniji grčki grad) koji je osnivao kolonije na Pontu i Propontidi. Efez i Samos također su bili jaki



Dorski pentapolis → tri grada na Rodu, Kos i Knid činili su dorsku federaciju



Na Balkanu rano su napredovali Arg (nasljednik Mikene), Korint, Egina i Halkidika

KORINT → u 8. st. pr. Kr. važno ekonomsko središte, luka Istmos. Osnovali su kolonije na Korkiri (Krf), i Siciliji (Sirakuza). Njihova trijera je prototip klasične grčke ratne lađe MEGARA → u 7. i 6. st. pr. Kr. osnovali su Selinunt na Siciliji i Bizant na ulazu u Pont EGINA → na istoimenom otoku, ovisna o Argu, mnogi gradovi prihvatili su njihov sistem mjera i novca HALKIDIKA i ERETRIJA → na Eubeji, međusobno su se natjecali u trgovini KOLONIZACIJA 

8., 7. i 6. st. pr. Kr. doba je velike kolonizacije



Kolonije su osnovane po Italiji do Heraklovih stupova (Gibraltar), u Egiptu i Libiji, na sjeveru Egejskog mora, na Siciliji, Propontidu i Pontu, Korzici i Sardiniji te na Jadranu



Tukidid i Platon prenapučenost navode kao glavni razlog osnivanja kolonije. Pojam “relativna prenaseljenost” → polis je imao utvrđeni broj zemljoposjeda (KLEROS) i zemljoposjednika. Kleros se nije smio dijeliti. Djeca bez klerosa postali su “višak”



Postupak osnivanja kolonije → savjet Delfijskog proročišta, selidbu vodi OIKIST, teren se mjeri i svatko dobiva jednak komad klerosa - primjer: grčki natpis u Lumbardi na Korčuli

8



poluotok Halkidika dobio je ime po Halkiđanima, najsjevernija naseobina je Tanais, na rijeci Don. Tračani, Skiti i Kimerani s Grcima su imali trgovačke i kulturne veze



Faraon Psametih I. (664.-610.) dao je svojim najamnicima Jonjanima zemlju za naseobinu - STRATOPEDA. Glavna naseobina u Egiptu bila je NAUKRATIS. 525. g. pr. Kr. Perzijanci dolaze u Egipat. U Libiji (naziv za afrički kontinent) se nalazila naseobina Kirena koju su osnovali Dorani s Tere (Baton - prvi kirenski kralj)



Mikena je imala veze s Italijom u 12. st. pr. Kr., a u 8. st. pr. Kr. ta se veza ponovno uspostavlja preko grčkih trgovaca. Etruščani su tada svoje pismo podesili prema grčkom. Prije Grka, tu su trgovali Feničani. Kartaga je bila fenička kolonija koja je od 5. st. pr. Kr. vladala zapadnom Sicilijom



VELIKA GRČKA → Megale Hellas, najstarija kolonije je Kume, na tirenskoj obali, koju su onovali Eretrijci i Halkiđani. Grci iz Kume i Rođani osnovali su Parthenope koja je kasnije srušena; obnovljena je u 5. st. pr. Kr. kao Neapolis. Dorani iz Lakonije osnovali su Taras. Grad Sibaris uspio je zavladati nad 25 gradova



Naseobine na Siciliji → osnovane su od 8. do 6. st. pr. Kr. Prvi doseljenici bili su Halkiđani koji su osnovali Naksos. Korinćani su osnovali Sirakuzu 734. g. pr. Kr. Megarani su osnovali Megaru Hibleju koja je osnovala Selinunt



580. g. pr. Kr. Grci iz Knida i Kosa osnovali su naseobine na Liparskim otocima. Sicilski Grci borili su se sa starosjediocima i Kartažanima. Kartaško uporište bio je grad Panormos. Starosjedioci su se zvali Sikuli, Sikani i Elimi. Grci u južnoj Italiji bili su Italioti, a na Siciliji Sikelioti

GRCI NA JADRANU 

u 8. st. pr. Kr. osnovana je Korkira na ilirskom otoku. u 7. st. pr. Kr. Korkirani i Korinćani na susjednoj ilirskoj obali osnovali su Apoloniju i Epidamnos (Drač)



Grci iz Knida na otoku Korčuli osnovali su Crnu Korkiru (Korkyra Melaina) sredinom 6. st. pr. Kr. Najviše grčkog utjecaja na jadransku obalu došlo je iz južne Italije. Važnija grčka naselja nalazila su se u Apuliji, na području ilirskih Mesapa i Japiga

Iberija → Pirinejski polutok - prvi su došli Fokejci i osnovali Tartes Najvaž...